Telehealth je korištenje telekomunikacijskih uređaja za pružanje zdravstvenih usluga, obrazovanja i administracije na daljinu, a ne osobno. Telemedicina, korištenje tehnologije za pružanje kliničke skrbi, samo je jedna usluga pod okriljem telezdravstva. Ostali aspekti telezdravstva uključuju dijeljenje informacija, potrošačko i profesionalno obrazovanje, domovinsku sigurnost i istraživanje, između ostalog. Specijalizirana područja uključuju tele-sestrinstvo, tele-psihijatriju, tele-radiologiju, tele-dermatologiju, tele-oftalmologiju i tele-stomatologiju.
Te se usluge mogu pružati u stvarnom vremenu putem videokonferencija, telefonske komunikacije ili internetskog strujanja audio i video zapisa. Videokonferencija omogućuje liječnicima i pacijentima da se sastanu putem video ekrana, često sprječavajući pacijenta da snosi dodatne putne troškove i skraćuje vrijeme čekanja. Specijalizirani alati za pregled mogu se koristiti kako bi liječnici mogli pratiti otkucaje srca pacijenta, pregledavati dijelove tijela i obavljati druge osnovne preglede koji bi se inače radili osobno. Telefonska komunikacija povezuje pacijenta s medicinskom sestrom ili drugim stručnjakom koji može dati savjet prije nego što pacijent odluči posjetiti kliniku ili bolnicu. Videokonferencije i streaming mediji omogućuju učinkovitiju obuku, kontinuirano obrazovanje, istraživanje i javnozdravstvene kampanje.
Drugi oblici telezdravstvenih usluga ne uključuju izravnu interakciju pacijent-liječnik. Telehealth pohranjivanja i prosljeđivanja omogućuje zdravstvenim radnicima da brzo, jednostavno i sigurno dijele medicinske informacije iz testova i tablica. To omogućuje zdravstvenim radnicima da dijele slike, kao što su rendgenske snimke, bez fizičke razmjene tiskane kopije.
Specijalizirani elektronički uređaji za pohranu i prosljeđivanje mogu prikupljati vitalne podatke pacijenta i druge medicinske podatke tijekom vremena, a zatim ih poslati liječniku na pregled. Daljinsko praćenje uživo omogućuje profesionalcima pregled biometrijskih podataka u stvarnom vremenu. Komunikacija putem e-pošte, virtualna stvarnost i robotika također se smatraju telezdravstvenim uslugama.
Telehealth ima mnoge prednosti i koristi i za pacijente i za pružatelje zdravstvenih usluga. Omogućuje veći pristup zdravstvenim uslugama za one u nedovoljno opskrbljenim mjestima, kao što su ruralna područja; ekstremne lokacije, poput Antarktika ili svemira; škole; zatvori; i vojne rate. Smanjuje troškove zdravstvene skrbi i za pružatelje i za pacijente te omogućuje bržu dijagnozu, a time i brži povratak zdravlju. Također omogućuje učinkovitiju razmjenu informacija među zdravstvenim djelatnicima te između pružatelja usluga i pacijenata.
Iako bi te usluge mogle biti pravovremenije i isplativije od tradicionalnih zdravstvenih usluga licem u lice, mnogi privatni pružatelji osiguranja neće pokriti usluge telezdravstva. Neki državni planovi osiguranja nadoknađuju određene prihvatljive telezdravstvene usluge. Također, neki zakoni o licenciranju sprječavaju liječnike da prakticiraju zdravstvenu skrb na daljinu za pacijente u drugim jurisdikcijama, pa bi se zdravstveni djelatnici koji žele sudjelovati u telemedicini trebali upoznati sa zakonima u kojima planiraju prakticirati.