Istražna psihologija je primjena principa psihologije unutar kaznenopravnog sustava. Prakticiranje ove poddiscipline kriminalističke ili forenzičke psihologije je u svrhu ostvarivanja zadataka kao što su kriminalistička istraga, profiliranje počinitelja, psihološka analiza osumnjičenih za kaznena djela i liječenje od ovisnosti osumnjičenih i svjedoka u kaznenim predmetima. Druge zadaće unutar pravnog sustava koje se postižu kroz praksu istražne psihologije uključuju analizu dokaza i svjedočanstava, davanje preporuka za izricanje kazne i predviđanje obrazaca nasilja.
Osoba koja se bavi istraživačkom psihologijom može biti klinički psiholog, dječji psiholog, savjetnik za zlouporabu droga, terapeut ili čak neurolog koji svoje znanje daje službenicima za provođenje zakona koji rade na određenom slučaju. Istražna psihologija pruža znanstvenu metodu ostvarivanja zadataka kao što su profiliranje počinitelja kaznenih djela, analiza dokaza i svjedočanstava te predviđanje obrazaca nasilja počinitelja s izričitom svrhom što bržeg privođenja počinitelja pravdi. Izraz “istraživačka psihologija” u većini regija počeo je obuhvaćati sve doprinose koje psiholog ili društveni znanstvenik daju pravnim istragama i slučajevima.
Istražitelji i službenici za provođenje zakona mogli bi potražiti usluge istražnih psihologa kada pokušavaju riješiti kaznene slučajeve poput onih koji uključuju serijska ubojstva, terorističke akte, uhođenje, palež i otmicu. Profiliranje počinitelja u kaznenim istragama značajan je i često vitalan korak za privođenje krivca pred licem pravde, jer mentalni profil kriminalca otkriva vrijedne podatke o njemu ili njoj. Na primjer, zbog istražne psihologije, istražitelji općenito imaju mnogo jasniji pogled na počiniteljevo razmišljanje, što se može pokazati korisnim u predviđanju vrste žrtava koje on ili ona traži, geografskog položaja kaznenih djela s predumišljajem i bilo kakvog ponašanja koje služi kao “ potpis” označavaju rad počinitelja. Ova vrsta informacija dostupnih kroz praksu istražne psihologije također se pokazala uspješnom u zaustavljanju kriminalnih aktivnosti serijskih počinitelja.
Postoje neke značajne razlike između istraživačke psihologije i drugih oblika psihologije. Istraživački psiholozi, za razliku od privatnih savjetnika i terapeuta, gotovo uvijek rade s ljudima koji nisu svojom voljom potražili pomoć i koji bi mogli biti vrlo otporni na psihoanalizu. Osumnjičeni će se možda morati procijeniti kako bi se utvrdilo jesu li psihički zdravi ili su bili psihički zdravi u vrijeme kada su počinili kazneno djelo. Identifikacija lažnih navoda, lažnih priznanja ili lažnih iskaza očevidaca također se može omogućiti kroz praksu istražne psihologije.