Anksioznost i bijes povezani su prvenstveno zato što postoje neki uobičajeni misaoni putovi koji vode od osjećaja tjeskobe do bijesa, kao i neke biološke sklonosti prema bijesu kod ljudi koji se osjećaju tjeskobno. Vrlo je lako da se osjećaj brige pretvori u ljutnju ako zabrinuta osoba zauzme krivo stajalište, nešto što se često može dogoditi zbog frustracije ili beznađa. Osim toga, osobe koje su zabrinute često se suočavaju s hormonalnim odgovorima koji bi ih mogli učiniti sklonima brzim promjenama raspoloženja. Postoje i neka praktična pitanja svakodnevnog života i zdravlja koja često povezuju tjeskobu i ljutnju.
U mnogim slučajevima anksioznost prelazi u bijes kada osoba osjeća da joj u životu sve ide po zlu i postane frustrirana. Na primjer, ako osoba izgubi novčanik s puno novca u njemu, njegova bi prva reakcija mogla biti strah ili čak panika. Odjednom nema novca da plati svoje račune ili kupi stvari koje mu trebaju. Vrlo je lako da se ta početna tjeskoba pretvori u ljutnju. Može se ljutiti na sebe jer je izgubio novčanik, a može čak i osjećati da se cijelo postojanje okrenulo protiv njega, što dovodi do općeg osjećaja bijesa prema svima i svemu oko njega. Ovaj sveukupni osjećaj bijesa može uzrokovati da se obruši na ljude s vrlo malo provokacija.
Drugi način da se tjeskoba i bijes međusobno povežu je kroz osnovnu biologiju hormonalnih odgovora tijela. U spomenutom primjeru pojedinca s nestalim novčanikom, sva njegova briga vjerojatno će uzrokovati da njegovo tijelo izlučuje različite hormone povezane s tjelesnom reakcijom borbe ili bijega. Iz biološke perspektive, osoba je spremna da se dogodi nešto opasno, a kada se tijelo nađe u takvom stanju visokog intenziteta, strah se u trenu može pretvoriti u bijes. Ova hormonska nervoza potencijalno može djelovati ruku pod ruku s frustracijom života s tjeskobom na sinergijski način, što može dovesti do napadaja intenzivnog i eksplozivnog bijesa.
Anksioznost i ljutnja također mogu biti povezani zbog osnovnih praktičnih učinaka koje anksioznost ima na svakodnevni život pojedinca. Kada se ljudi zabrinu, to na kraju može istrošiti njihova tijela. Mogu imati problema s mirovanjem i možda neće osjećati da jedu, što na kraju može učiniti osobu neraspoloženom i stalno razdražljivom.
Pronalaženje načina za prevladavanje osjećaja tjeskobe potencijalno može pomoći osobi da ugasi i osjećaj bijesa. Nakon što se pojedinac uspije smiriti, hormoni i promjene u načinu života zbog kojih se osoba osjećala ljutito trebaju nestati. Postoje mnogi lijekovi koji se prepisuju osobama s anksioznim poremećajima koji potencijalno mogu natjerati ljude na produktivniji pogled na životne poteškoće. Psihoterapeut također može ponekad biti od pomoći u tim situacijama podučavajući pojedinca različitim načinima suočavanja s osjećajem straha prije nego što ti osjećaji uspiju prerasti u bijes i pokazujući osobi kako prepoznati i kratko spojiti okidače u umu koji dovesti od tjeskobe u ljutnju.