Pseudobulbarna paraliza je motorno stanje koje se također može nazvati pseudobulbarnom paralizom. Općenito je rezultat nekog drugog temeljnog stanja živčanog sustava i može uzrokovati brojne fizičke i emocionalne komplikacije. Osobe zahvaćene pseudobulbarnom paralizom pokazuju spor govor i često imaju poteškoća s gutanjem ili žvakanjem. Oslabljeni mišići lica često čine osobu bezizražajnom ili bez emocija. Stanje također može uzrokovati emocionalnu nestabilnost kod pojedinca, što rezultira neprikladnim ili iznenadnim naletima nekontroliranog plača ili smijeha.
Ova vrsta paralize može biti posljedica velikog broja osnovnih stanja živčanog sustava. Uzroci pseudobulbarne paralize uključuju vaskularne probleme, kao što su obostrani infarkt hemisfere i CADASIL sindrom. Degenerativni poremećaji, tumori moždanog debla i Parkinsonova bolest također mogu dovesti do pseudobulbarne paralize. Drugi mogući uzroci uključuju druge vrste paralize, kao što je progresivna supranuklearna paraliza, i neke upalne bolesti, kao što je multipla skleroza. Kada su prisutna ova ili druga neurološka stanja i stanja živčanog sustava, može doći do degeneracije motornih neurona, što rezultira pseudobulbarnom paralizom.
Osobe s pseudobulbarnom paralizom mogu pokazivati neugodne ili neprikladne emocionalne izljeve. Stanje, na primjer, može uzrokovati da osoba prasne u smijeh zbog nečega što drugi ne bi smatrali smiješnim ili da nekontrolirano plače u situaciji koja se općenito smatra samo umjereno tužnom. Pacijenti koji pate od ovog stanja često će imati poteškoća s izvođenjem aktivnosti koje također koriste mišiće glave i vrata. Ostali simptomi mogu uključivati nerazgovijetan govor, trzaje čeljusti, ukočen i spastičan jezik te odsutan ili pretjeran refleks grčenja.
Društvene posljedice ovog stanja mogu dovesti do ekstremne depresije i povlačenja. Svakodnevne aktivnosti, druženje i potraga za profesionalnim karijerama mogu biti pogođeni. Pojedinci koji postanu teški depresivni također mogu zanemariti cjelokupno zdravlje i svakodnevnu higijenu. U tim slučajevima, savjetovanje ili određeni lijekovi mogu biti od neke pomoći. Lijekovi koji se mogu propisati za liječenje emocionalnih simptoma stanja uključuju amantadin, fluoksetin, levodopu i amitriptilin.
Pseudobulbarna paraliza je progresivno degenerativno stanje za koje nema lijeka. Pojedinci koji pate od toga obično će se s vremenom samo pogoršati. Aktivnosti kao što su žvakanje, gutanje i govor postupno će postati teže. Najčešće se simptomi razvijaju i napreduju tijekom nekoliko godina, što na kraju dovodi do potpune paralize i invaliditeta. Nakon što pacijent postane invalid, povećava se rizik od aspiracije ili gušenja, što može rezultirati teškom bolešću ili smrću.