Möbiusov sindrom, također napisan kao Moebiusov sindrom, rijetka je urođena mana uzrokovana nepotpunim neurološkim razvojem. Stanje se smatra vrlo rijetkim, a studije sugeriraju da je zahvaćeno manje od dvadeset dojenčadi na milijun. Zbog komparativne rijetkosti, dijagnoza je često teška i možda neće biti potvrđena dok se ne pojave dodatni simptomi. Ne postoji poznato liječenje Möbiusovog sindroma, iako neki postupci i operacije mogu pomoći pacijentima da se nose s učincima.
Prvi simptom koji može ukazivati na stanje je nemogućnost sisanja ili dojenja. Glavni označitelj Möbiusovog sindroma je djelomična paraliza mišića na licu, što sprječava bebu da se normalno hrani. Drugi rani simptomi mogu uključivati nemogućnost fokusiranja ili pomicanja očiju, nedostatak kontrole lica i rascjep nepca. Ovisno o težini stanja, dojenčad također može imati poteškoće sa sluhom ili nedostajati i deformirani udovi.
Prema znanstvenim istraživanjima, Möbiusov sindrom je posljedica nerazvijenosti kranijalnih živaca. Većina slučajeva prvenstveno zahvaća šesti i sedmi kranijalni živac, koji kontroliraju pokrete lica i očiju. Neki teški slučajevi također mogu utjecati na druge povezane živce, što dovodi do senzornih, motoričkih, govornih i razvojnih poteškoća.
Dojenčad s Möbiusovim sindromom često se može prepoznati po nesposobnosti da formiraju izraze lica. Oni se obično ne mogu nasmiješiti ili stisnuti lice dok plaču. Zbog paralize usana također mogu imati poteškoća u učenju govora ili tvorbe riječi, iako mnogi mogu poboljšati svoje sposobnosti kroz logopedsku terapiju.
Često se mala djeca s Möbiusovim sindromom pogrešno identificiraju kao mentalno oštećena zbog njihove nesposobnosti da formiraju izraze lica. Iako se čini da pacijenti s tim stanjem pate od visoke stope autizma, mnogi su potpuno mentalno funkcionalni. Iako djeca s dijagnozom Möbiusa mogu imati neke poteškoće u ranom obrazovanju zbog nedostatka motoričkih vještina ili poteškoća s tvorbom riječi, možda će moći prevladati te rane zastoje i uživati u standardnom obrazovanju.
Iako ne postoji tretman koji može izliječiti Möbiusov sindrom, nekoliko opcija može pomoći pacijentima da se prilagode i napreduju unatoč stanju. Fizikalna terapija tijekom djetinjstva može pomoći u razvoju mišića lica i koordinacije, omogućujući im da normalno jedu i piju. Neki se pacijenti odlučuju na plastičnu kirurgiju kako bi ispravili povezane deformacije lica, poput rascjepa nepca ili prekriženih očiju. Nove operacije također mogu implantirati živce oko usta kako bi se pružila bolja kontrola lica i omogućila pacijentima veća sposobnost formiranja izraza lica.