Jedan od dobro poznatih zakona Sjedinjenih Država, Zakon o osobama s invaliditetom (IDEA), pomaže uspostaviti definicije i smjernice za škole i vladine agencije o tome kako djeca s teškoćama u razvoju moraju biti opskrbljena pomagalima za učenje tijekom svog obrazovanja. Prema IDEA-i, ortopedsko oštećenje uključivalo bi svaku bolest ili ozljedu koja uzrokuje mišićno-koštane poteškoće, neuromotoričke probleme ili bilo koji fizički izazov koji bi mogao ometati učenje. Ortopedsko oštećenje procjenjuje se opsežnim postupkom pregleda. Vrsta pomoći koja se pruža djetetu s jednim od ovih tjelesnih oštećenja uvelike varira i temelji se na nalazima pregleda i individualnim potrebama svakog djeteta.
Ortopedsko oštećenje uključuje bolesti ili ozljede koje ometaju korištenje mišića, zglobova ili kostiju. Neki od poremećaja koji mogu uzrokovati oštećenje mišićno-koštanog sustava uključuju dječju paralizu, mišićnu distrofiju ili ozljede, uključujući opekline i prijelome. Nekoliko primjera poremećaja koji uzrokuju neuromišićne ozljede su ozljede mozga ili kralježnice te bolesti cerebralna paraliza i spina bifida.
Oštećenja mišićno-koštanog sustava mogu se manifestirati kao poteškoće s razvojem mišića i mogu uzrokovati lošu kontrolu fine ili grube motorike. Ovi problemi mogu utjecati na djetetovu sposobnost pisanja, kretanja po učionici ili sudjelovanja u tjelesnim aktivnostima. Neuromišićna oštećenja mogu uključivati lošu kontrolu živčanog sustava što se može manifestirati u širokom rasponu problema, od paralize do nemogućnosti držanja glave mirno ili uspravno. Paraliza može ometati učenje na svim razinama, a pokreti glave ili slabost vrata mogu ometati koncentraciju i sposobnost fokusiranja koja je potrebna u učenju.
Procjena ortopedskog oštećenja je dug proces. Prvo, liječnici i neurolozi pregledavaju i opisuju djetetova tjelesna oštećenja. Osim toga, radni ili fizioterapeut procijenit će utjecaj djetetovog oštećenja na njegovu sposobnost učenja i kretanja. Od terapeuta se također može tražiti da procijeni kako se dijete nosi sa svojim invaliditetom u društvenom okruženju. Na kraju će škola pregledati završenu evaluaciju i izraditi plan koji će zadovoljiti specijalizirane potrebe djeteta.
Često će djetetu s ortopedskim oštećenjem biti osiguran poseban učitelj jedan na jedan koji će raditi s djetetom u učionici i pomoći mu da se tjelesno kreće i uči. Djetetu se također mogu dati posebni uređaji koji će mu pomoći u učenju. Ova fizička podrška može doći u obliku posebne tipkovnice i računala za dijete koje ne može pisati i bilježiti ili specijalizirane stolice ili invalidskih kolica kako bi se djetetu omogućilo da udobno sjedi ili se kreće po učionici s lakoćom.