Mnogi ljudi, osobito u SAD-u, bolje bi razumjeli pojam angiologija kada bi znali da je to drugi način da se kaže vaskularna medicina. Ovo je mala i odabrana specijalnost u medicinskoj zajednici koja se uglavnom bavi liječenjem poremećaja koji utječu na limfni sustav ili vene i arterije. To je često spojeno s kardiologijom, budući da se kardiologija bavi krvožilnim sustavom, ali nije svaki angiolog prvo školovan za kardiologa. Jasno je da je razumijevanje utjecaja cirkulacijskog sustava na vene i arterije vrlo važno.
Možda bi bilo prilično lako razumjeti neka stanja za koja bi angiologija bila jako zainteresirana. Ateroskleroza ili otvrdnuće arterija svakako bi zabrinjavala angiologa. Stvari poput moždanog udara i bilo kakvog stvaranja krvnih ugrušaka u venama ili arterijama također su važne. Duboka venska tromboza je još jedno stanje koje može liječiti specijalist angiologije.
Osobito kada uvjeti u venama/arterijama stvaraju povećan rizik za stvari poput moždanog udara ili drugih oblika embolije, ideja da se te stvari prvo poprave vrlo je vrijedna. Pretpostavlja se da je možda jedan od viših ciljeva angiologije spriječiti uništenje tijela koje može nastati ako krvni ugrušci dođu do srca, pluća ili mozga. S obzirom na vrlo realnu mogućnost povećanja rizika od moždanog udara s dodatnim zgrušavanjem krvi ili suženim krvnim žilama, ne može se podcijeniti potreba za preventivnim radom.
Unatoč ovoj definiranoj potrebi, nema toliko stručnjaka za angiologiju, a mnoge osobe sa stanjima koja uključuju kompromitaciju vena ili arterija liječe kardiolozi koji bi mogli uputiti pacijente vaskularnim kirurzima. Ipak, ne postoji toliko mnogo programa osposobljavanja, iako sada postoji akreditacija u ovom području, na mjestima poput SAD-a, preko Američkog odbora za vaskularnu medicinu. Oni koji se bave ovim područjem zagovarali su više, nadajući se da će se programi dodatne obuke podići i stvoriti više vještih liječnika koji mogu pomoći u radu ne samo na liječenju bolesti koje se pojavljuju, već i na pomoći pacijentima u sprječavanju razornih stanja.
Relativno niska dostupnost obuke iz angiologije znači da može biti teško pronaći te stručnjake. Mnogi rade u velikim bolnicama i pacijenti bi ih mogli pronaći samo ako žive u blizini tih bolnica ili ako ih drugi liječnik uputi. Ova specijalnost, osobito u bolničkom okruženju, vjerojatno će imati blisku vezu s vaskularnim i kardiotorakalnim kirurzima, te s kardiolozima.
Fokus angiologije na prevenciji, uz dijagnostiku i liječenje, često se tvrdi kao nešto drugačiji pristup od onih u srodnim specijalnostima. Vidljivo je da kardiolozi i drugi također žele prevenciju. Ipak, možda neće zauzeti isti holistički/cjeloviti pristup pacijentu koji je karakterističan za mnoge angiologe.