Sufijska meditacija je mistična praksa koju slijede neki sunitski muslimani. Njegov cilj je doći iz okvira iluzornog fizičkog svijeta i postati jedno s Allahom, odnosno Bogom. Da bi to učinio, praktikant, poznat kao derviš, prvo traži jedinstvo s mentorom, zatim s prorokom Muhammedom i na kraju s Allahom. U zapadnom svijetu, derviši i prakticiranje sufizma najčešće se povezuju s “vrtećim dervišima” u Turskoj, ali sufijska meditacija čini poseban aspekt sufijske prakse.
Razumijevanje nekoliko duhovnih komponenti sufizma ključno je za razumijevanje prakse sufijske meditacije. Svi muslimani vjeruju u pridržavanje pet stubova islama kako bi došli do dženneta nakon smrti, ali sufije vjeruju da se bliskost s Allahom može iskusiti u ovom životu kroz dodatne prakse. Konačni cilj sufijskog vjerovanja je doživjeti jedinstvo s Allahom odustajanjem od stvari koje vezuju za fizički svijet i poticanjem stalnog spominjanja Allaha. Meditacija pomaže vjerniku u tom cilju.
Prema sufijskom vjerovanju, svijet kako ga percipiraju ljudska osjetila je iluzija. Samo meditacija može dopustiti osobi da doživi pravu stvarnost, koja se percipira kroz drugi skup osjetila. U nekim sufijskim tradicijama, jedan od ciljeva meditacije je dopustiti drugim osjetilima da slobodno lutaju i doživljavaju prizore, zvukove, okuse, itd., cijelog svijeta. Kroz ovu ili druge srodne prakse, derviš doživljava ono što je poznato kao “plemenita povezanost” s nevidljivim Allahovim stvarnostima.
Sufijska meditacija obično počinje pod vodstvom šejha, također poznatog kao šeik ili mentor. Vjeruje se da su šejhovi dobili autoritet od neprekinutog niza drugih šejhova koji su vodili natrag u vrijeme Muhammeda. U ranim fazama meditacije, od derviša se može tražiti da se koncentrira na sliku, bilo u svom umu ili fizičkim očima šejha, i da očisti svoj um od svih drugih stvari. Meditacija se može odvijati u potpunoj tami kako bi se minimizirao senzorni unos.
Na kraju, šejh potpuno ulazi u dervišovo srce, a šejh i derviš se stalno sjedinjuju čak i dok praktikant nije u stanju aktivne meditacije. Derviš je tada spreman da pokuša sljedeću fazu meditacije, u kojoj šejh vodi derviša do potpunog jedinstva s Muhammedom. Ako se to postigne, derviš ide prema potpunom jedinstvu sa Allahom. Ljudi koji dođu do jedinstva sa Allahom kažu da se faze izvan ovoga ne mogu izraziti riječima, već se moraju doživjeti. Ti ljudi tada imaju pravo postati šejhovi i voditi druge u meditaciji.
Kao i druge vrste meditacije kao što je joga, prakticiranje sufijske meditacije može imati fizičke i emocionalne koristi, kao i duhovne. Mirnoća i kontrolirano disanje meditacije mogu smanjiti fiziološke učinke stresa. To također može dovesti do mentalne jasnoće i dobrobiti.