Bioidentični hormoni su hormoni biljnog porijekla koji se promoviraju kao alternativa konvencionalnoj hormonskoj nadomjesnoj terapiji (HRT) za žene u menopauzi. Kao što naziv implicira, navodno su identični hormonima proizvedenim u ljudskim ženama u smislu molekularne strukture. Međutim, iako se bioidentični hormoni dobivaju iz biljaka, oni se ne pojavljuju prirodno. Umjesto toga, sintetiziraju se iz kemijskih sredstava koja se nalaze u soji i jamu.
Konkretno, bioidentični hormoni su 17 beta-estradiol, estron i estriol, oblik estrogena koji opada kako žena stari. Budući da ne postoji bioidentična verzija progesterona, on se jednostavno mikronizira i dodaje u pripravak kako bi se osigurala bolja apsorpcija. Neke se formulacije prodaju kao proizvodi bez recepta. Također su složeni, što znači da ih farmaceut po želji miješa u skladu s liječničkim receptom.
Kao što se moglo očekivati, dostupnost bioidentične hormonske nadomjesne terapije (BHRT) u odnosu na HNL lijekove koji se izdaju na recept izazvala je veliki interes javnosti, kao i kontroverze. Zasigurno je izražena zabrinutost oko sigurnosti HNL lijekova, od kojih neki sadrže konjugirane konjske estrogene dobivene iz urina gravidnih konja. Zapravo, prodaja ovih lijekova znatno je pala otkako su dvije velike studije otkrile da povećavaju rizik od srčanog udara, moždanog udara i raka dojke. Nije iznenađujuće da je kao rezultat toga povećana prodaja “prirodnih” bioidentičnih hormona.
U manevru povratne reakcije, proizvođači jednog od najpopularnijih lijekova za HNL podnijeli su peticiju američkoj Upravi za hranu i lijekove (FDA) da ograniči dostupnost složenih bioidentičnih hormona, ali bez uspjeha. Međutim, FDA je već primijetila nepotkrijepljene tvrdnje koje su određene ljekarne reklamirale da bi BHRT spojevi mogli pomoći u prevenciji moždanog udara, određenih karcinoma i Alzheimerove bolesti. Iako je FDA poduzela mjere protiv korištenja ovih obmanjujućih tvrdnji, nije zabranila prodaju bioidentičnih hormona. Također je zanimljivo primijetiti da izraz bioidentičan nema regulatornu definiciju, što znači da je postao reklamna riječ slično kao “prirodno” ili “ekološki prihvatljivo”.
Što se tiče stvarne sigurnosti, nema čvrstih dokaza koji ukazuju na to da su bioidentični hormoni sigurniji od HNL lijekova koje je odobrila FDA. Zapravo, neki liječnici vjeruju da mogu predstavljati jednako velik rizik kao i njihovi jednako sintetski kolege. Također se uzima u obzir da se individualno sastavljene formule ne mogu uspoređivati ni s jednim standardnim protokolom s kojim se mjeri sigurnost i učinkovitost. Konačno, postoji škola mišljenja koja tvrdi da hormonska nadomjesna terapija bilo koje vrste uključuje određene rizike i da bi se trebala primjenjivati samo kratkoročno kako bi se smanjili teški simptomi menopauze.
Dok se ne dovrše dodatna klinička ispitivanja bioidentičnih hormona, najprikladniji bi mogao biti pristup srednjeg puta. Uz to, postoji nekoliko bioidentičnih formula estrogena i progesterona koje je odobrila FDA, dostupnih u različitim dozama i oblicima koji ne zahtijevaju nedosljedno miješanje.