Pisanje marketinškog plana može biti težak pothvat, pogotovo ako će ga pročitati investitori koji mogu odrediti hoće li tvrtka napredovati ili će ostati bez financiranja. Odgovorna osoba treba pisati jednostavnim riječima, tako da će čak i potencijalni investitor koji nije stručnjak za to područje razumjeti što se prodaje. Kako bi pokazali da je posao usmjeren i na sadašnjost i na budućnost, pisci bi trebali iznositi i kratkoročne i dugoročne ciljeve. Iako je za poduzeće možda teško priznati da ima konkurenciju ili slabosti, to također treba spomenuti. Kako bi se poduzećima olakšalo praćenje takvog plana, svaki korak akcije u njemu trebao bi točno istaknuti što se radi na postizanju cilja.
I investitori i oni unutar tvrtke čitaju marketinške planove. To znači da o proizvodima treba pisati pristupačnim jezikom, tako da svi razumiju o čemu se raspravlja bez osjećaja da je jezik toliko jednostavan da može biti snishodljiv. Čak i ako samo oni unutar tvrtke čitaju marketinški plan, zaposlenici izvan razvoja proizvoda možda neće razumjeti terminologiju. Na primjer, pisanje “infracrvenog signalnog uređaja kratkog dometa” moglo bi biti neprikladno, ali pisanje “daljinskog upravljača za TV” bilo bi jasnije svima razumljivo.
Kada netko piše marketinški plan, trebao bi istaknuti i kratkoročne i dugoročne ciljeve, kako bi pokazao investitorima da je tvrtka usredotočena i na sadašnjost i na budućnost. Na primjer, ako se ne raspravlja o kratkoročnim ciljevima, to ulagačima govori da će zaraditi novac tek nakon mnogo godina čekanja da investicija dospije; ako nema dugoročnih ciljeva, onda se čini kao da je tvrtka zainteresirana samo za brzu zaradu sada, bez razmišljanja o budućnosti tvrtke. Potrebno je razgovarati o kratkoročnim i dugoročnim strategijama zarađivanja novca.
Neki vlasnici poduzeća teško će priznati da postoji ozbiljna konkurencija ili slabost proizvoda ili marketinške strategije, ali ti aspekti moraju biti istaknuti u marketinškom planu. Zapisivanje ovih podataka omogućuje tvrtki da realno nastavi s planom, znajući koje probleme može očekivati. To ulagačima također govori što realno mogu očekivati, što će ih spriječiti da se osjećaju prevarenim ako se pojavi problem, a oni nisu obaviješteni.
U marketinškom planu tvrtka će detaljno opisati korake do završetka marketinga, ali svaki korak bi trebao biti pun pod-koraka koji prikazuju cijeli proces. Na primjer, pisanje da će se TV reklama koristiti za marketing bilo bi neprikladno. Scenarista bi trebao istaknuti sve korake izrade reklame, kao što je zapošljavanje osoblja, izrada scenarija, snimanje i montaža filma te razgovor s voditeljima TV-a kako bi dobio glavno reklamno mjesto.