Statuti su pravila i procedure koje svaka organizacija koristi za osnivanje svog odbora, službenika i članstva te za obavljanje svojih operativnih i administrativnih poslova. Osoba ili odbor odgovorni za pisanje neprofitnih statuta trebaju biti upoznati sa svim državnim zahtjevima za dokument, kao i s općim ciljevima i potrebama organizacije. Kada pišete podzakonske akte neprofitne organizacije, oni bi se trebali odnositi na sve potrebne informacije, dati jasan nacrt za vođenje organizacije i biti što jasniji i kraći.
Statut neprofitne organizacije trebao bi uključivati pravila i postupke za osnivanje upravnog odbora. To bi uključivalo učestalost i postupak izbora ili imenovanja članova odbora, kao i duljinu njihovog mandata i koliko uzastopnih mandata mogu služiti. Statut bi trebao sadržavati informacije o tome kako će se održavati sjednice odbora, kao i minimalni broj članova koji je potreban za nazočnost za kvorum glasovanja. Postupci za razrješenje člana uprave, kada je to potrebno, trebaju biti vrlo jasno navedeni u statutu. Izjava koja opisuje granice odgovornosti za članove odbora također je dobra ideja.
Izbor službenika također bi trebao biti riješen u podzakonskim aktima. Neprofitna organizacija će utvrditi koji su službenici potrebni za učinkovito vođenje poslovanja, a zatim uspostaviti pravila za izbor dužnosnika i duljinu njihovog mandata. Dužnosti, odgovornosti i ovlasti svakog službenika trebaju biti široko, ali jasno definirane. Osim toga, dobra je ideja uključiti izjavu o tome koji članovi ili pomoćnici časnika će imati ovlasti biti u službi kada je službenik privremeno odsutan.
Organizacija bi trebala odlučiti hoće li ili neće imati članstvo s pravom glasa. Ako je općem članstvu dana ovlast glasovanja o određenim pitanjima, statuti bi trebali urediti postupke za ovo glasovanje. Obično bi to uključivalo definiciju tko je član, pojedinačna prava člana kao dijela organizacije i proces održavanja sastanaka i glasovanja o pitanjima.
Iako je bitno poštivati sve primjenjive propise koji se odnose na neprofitne propise, oni bi trebali biti što je moguće kraći i dovoljno široki kako bi organizaciji omogućili određenu fleksibilnost. Na primjer, umjesto da se kaže da će se odbor sastajati u 6:00 trećeg utorka u mjesecu, fleksibilnija je izjava da će se odbor sastajati u redovitim intervalima, ali najmanje jednom u tromjesečju. To organizaciji omogućuje određenu fleksibilnost da promijeni dane i vrijeme sastanaka prema potrebi, ali ostane u skladu sa svojim vlastitim statutima. Ovo je samo jedan mogući primjer; koncepti kratkoće i fleksibilnosti trebali bi se općenito primjenjivati gdje god je to moguće.
Nakon što su podzakonski akti napisani, odobreni od strane odbora i dostavljeni odgovarajućim upravnim tijelima, trebalo bi ih redovito pregledavati, možda svakih tri do pet godina. Neprofitna organizacija tijekom svog životnog vijeka može promijeniti smjer i fokus kako se potrebe svojih članova mijenjaju. Lokalni i regionalni zakoni koji se odnose na neprofitne propise također se mogu mijenjati s vremena na vrijeme. Statut bi trebao odražavati i podržavati opću svrhu organizacije, te će se morati povremeno mijenjati i revidirati kako neprofitna organizacija raste i sazrijeva. Također je dobra ideja da sve veće izmjene statuta pregleda iskusan odvjetnik kako bi se osigurala usklađenost sa svim primjenjivim zakonima.