Minamata bolest je neurološki sindrom izazvan akutnim trovanjem živom. Također poznata kao Chisso-Minamata bolest, prvi put je otkrivena u japanskom gradu Minamata 1956. Gotovo 1,800 ljudi je umrlo od bolesti, a imala je veliki utjecaj na proučavanje zagađenja i toksikologije.
Uobičajeni simptomi Minamata bolesti uključivali su nedostatak koordinacije mišića; umor mišića; gubitak osjeta u ekstremitetima; i problemi s vidom, sluhom i govorom. Zabilježeni su i ozbiljniji simptomi – mentalna nestabilnost, paraliza mišića, konvulzije, koma – koji su u mnogim slučajevima doveli do smrti. Minamata bolest također može biti prirođena i zaraziti bebe u maternici.
Minamata bolest nije bila zarazna. Liječilo se raznim lijekovima i terapijama. U teškim slučajevima došlo je do značajnog oštećenja živčanih stanica, koje je često postajalo smrtonosno. Utvrđeno je da djeca rođena od majki s bolešću imaju tjelesne deformitete i mentalnu retardaciju.
Oko 1950. godine mačke u primorskom gradu Minamata u Japanu počele su se čudno ponašati. Činilo se da su imali napadaje, izgubili su razum, a zatim se bacili u more. Ubrzo je veći dio gradske životinjske populacije počeo osjećati iste simptome. Godine 1956. dvije mlade sestre otišle su svom obiteljskom liječniku s simptomima sličnim napadima, utrnulošću ruku i stopala i histeričnim ispadima. Ovo je bila prva službena dijagnoza bolesti Minamata, iako je naknadno istraživanje pokazalo da je više od 50 građana imalo bolest do trenutka kada su djevojčice dijagnosticirane, a 17 ih je već bilo mrtvo.
Ubrzo je otkriveno da gradska kemijska tvornica, Chisso Corporation, baca metil živu u more. Otrovna tvar infiltrirala se u morski život tog područja, a ljudi Minamate desetljećima su nesvjesno konzumirali zaraženu ribu. Nakon što je identificiran uzrok trovanja teškim metalima, Chisso Corporation je nastavila bacati metil živu u vode oko Minamate do 1968. Iako je proces trajao godinama, žrtve i njihove obitelji na kraju su od Chissoa primile novčanu naknadu. Bolest Minamata imala je razorne učinke na regiju, a od 2001. još uvijek je živjelo 3000 ljudi s bolešću; nije zabilježen nijedan novi slučaj Minamata bolesti.
Minamata bolest je igrala važnu ulogu u osvješćivanju okoliša – naime o učincima onečišćenja – i toksikologiji elemenata. Bolest je bila jedini najgori slučaj industrijskog onečišćenja u japanskoj povijesti. Doveo je u prvi plan pitanja koja se odnose na javno zdravstvo, korporativnu odgovornost, prava građana i utjecaj trovanja teškim metalima.