EMDR je akronim za Pokret očiju i desenzibilizaciju i ponovnu obradu. To je terapijska metoda koja se često koristi za pomoć onima koji pate od posttraumatskog stresnog poremećaja. Kognitivno bihevioralna terapija i druge terapije usredotočene na tijelo čine osnovu za teorije koje su evoluirale u EMDR.
Cilj EMDR-a je pomoći klijentima ukloniti negativne asocijacije i impulse s prošlim i sadašnjim iskustvima. Prvi korak terapije je prikupljanje detaljne povijesti klijenta i definiranje onih područja koja klijentu predstavljaju duboke probleme. EMDR gotovo uvijek izvodi licencirani terapeut, koji također može koristiti druge metode za pomoć pacijentima da se oporave od negativnog razmišljanja kao posljedica traume.
Nakon što se identificiraju područja traume, počinje EMDR proces. Terapeut će uputiti pacijenta da pogleda ili metronom ili pokrete terapeutove ruke nalik na metronom. Dok se oči pomiču naprijed-natrag, prateći pokrete ruke, pacijent će prvo biti usmjeren na razmišljanje o određenom negativnom osjećaju i zadržavanje na njemu. Ovaj proces može trajati manje od jedne minute.
Pacijent će također biti usmjeren na pronalaženje osjećaja u sebi koji su pozitivni i izazivaju sreću. Tijekom dijelova EMDR-a, pacijent će biti preusmjeren da usredotoči svoje misli na stvari koje se osjećaju sigurno ili pozitivno, dok prati kretanje ruku.
Od pacijenta će se tražiti da ocijeni svoje osjećaje o negativnim slikama ili mislima nakon što se usredotoči na njih. Ocjene se mogu uzeti nekoliko puta tijekom sesije kako bi se procijenila učinkovitost terapije. Klijenti koji prolaze kroz prvih nekoliko EMDR sesija možda će morati biti preusmjereni kako bi njihov fokus bio jedinstven na slici. Seanse se nastavljaju sve dok klijent ne desenzibilizira na prethodno negativne podražaje.
Teorija koja stoji iza EMDR-a je da, u vremenima ekstremne traume, um ne može u potpunosti obraditi emocionalni sadržaj povezan s traumom. Na primjer, žrtva silovanja može doći do zaključka da je ona ili ona na neki način odgovorna za silovanje. Kada se trauma poveže s negativnim uvjerenjima u sebe, oporavak je izazovan. Iako, na intelektualnoj razini, žrtva silovanja zna da nije odgovorna, prevladavaju dublje negativne poruke.
Ako se na trenutak zadržimo na negativnoj slici ili misli, a zatim brzo prijeđemo na pozitivnu misao, osjećaji se mogu potpunije obraditi u EMDR-u. Smatra se da pokreti očiju smanjuju živopisne aspekte traume, omogućujući lakšu obradu. Također služi kao smetnja pa fokus na sliku ili misao može ostati intenzivan. Kako se sesije EMDR-a gomilaju, smatra se da se otvaraju novi neuronski putovi kako bi se omogućilo klijentu da preusmjeri fokus kada se sjećanje na traumatski događaj ponovi. Ova “preusmjeravanja” pomažu klijentu da brzo prijeđe s negativnih slika na pozitivne.
EMDR se pokazao učinkovitim za ublažavanje posttraumatskog stresa, a također je pokazao određenu učinkovitost kod onih koji pate od anksioznog poremećaja. Kliničke studije iz 1990-ih i ranih 2000-ih pokazale su veliko obećanje s ovom terapijom. Najmanje je uspješan kod pacijenata koji imaju psihičke bolesti organske prirode i ne primaju kemijski tretman.