Snimanje mozga jedno je od najzapaženijih medicinskih i znanstvenih dostignuća u povijesti. Njegove su implikacije široko rasprostranjene, a njegova upotreba bezbrojna. Sposobnost sagledavanja strukture i funkcije mozga zauvijek je promijenila lice medicine.
Neuroimaging je prošao dug put otkako ga je otkrio Walter Dandy 1918. Prve slike mozga snimljene su postupkom poznatim kao ventrikulografija. Liječnici su izbušili rupe u lubanji pacijenta i ubrizgali zrak u bočne ventrikule mozga kako bi dobili točnije rendgenske slike. Ovaj postupak, iako precizan, bio je iznimno rizičan i invazivan. Tijekom 20. i 21. stoljeća razvijene su različite, manje invazivne i preciznije metode snimanja mozga.
Rano je razvijena i elektroencefalografija, proces mjerenja električnog pokreta u moždanoj aktivnosti. U ovoj metodi liječnici povezuju elektrode na vlasište pacijenta kako bi očitali električnu aktivnost u mozgu. Iako je elektroencefalografija (EEG) bila, i još uvijek jest, učinkovit način mjerenja moždane aktivnosti, računala su revolucionirala način na koji je svijet doživljavao snimanje mozga. U 1970-ima, uvođenje kompjuterizirane aksijalne tomografije (CAT ili CT skeniranje) omogućilo je liječnicima korištenje rendgenske tehnologije potpomognute računalima kako bi dobili preciznije, trodimenzionalne slike mozga. Liječnici su po prvi put mogli vidjeti detaljne presjeke mozga.
Pozitronska emisijska tomografija (PET) i kompjuterizirana tomografija s emisijom s jednim fotonom (SPECT) ovise o ubrizgavanju radioaktivnih tragova u krvotok. Ovi tragači probijaju se u mozak i skener promatra gdje se tragovi skupljaju u mozgu. Liječnici mogu koristiti ove slike kako bi utvrdili postoje li defekti u različitim dijelovima mozga.
Magnetska rezonancija (MRI) koristi magnetska polja i radio valove umjesto radioaktivnih materijala za stvaranje slika mozga. Protoni u mozgu reagiraju na te podražaje, proizvodeći signale koji se mogu koristiti za stvaranje karte mozga. Ne samo da MRI može priuštiti izvrstan prikaz strukture mozga, već može otkriti i način na koji mozak funkcionira. Funkcionalni MRI (fMRI), zajedno s PET i SPECT skeniranjem, ima brojne implikacije za dijagnozu i liječenje nebrojenih bolesti i poremećaja.
Od samog početka, slikovno snimanje mozga učinilo je dijagnozu brojnih neuroloških poremećaja, uključujući depresiju, shizofreniju i bipolarni poremećaj, opipljivijim. Snimanje mozga također može točno odrediti simptome moždanog udara i demencije prije njihove pojave. Ne samo da slikovna slika mozga podržava dijagnozu neuroloških poremećaja, već i budući da omogućuje promatranje reakcije mozga na strane podražaje, pomaže u razvoju lijekova za ispravljanje ovih poremećaja.