Općenito, postoje tri definirana stupnja kongestivnog zatajenja srca, iako neki liječnici smatraju da su oni koji su u riziku za razvoj stanja u nečemu poput “nulte faze”, što povećava ukupan broj na četiri. Pacijenti kojima je prva dijagnoza često nemaju uočljive simptome. Većina onoga što se događa u ovoj fazi je unutarnje; spori pad može se lako predvidjeti na temelju testova i skeniranja, ali može biti teško otkriti drugačije. U sljedećoj fazi, ljudi često počinju osjećati kratak dah jer se srce bori da dobije dovoljno kisika. U završnoj fazi stanje postaje iscrpljujuće. Pacijenti obično nisu u stanju hodati ili sudjelovati u puno tjelesnih aktivnosti, a često im je potrebna intervencija poput lijekova i elektrostimulatora srca kako bi preživjeli. Također je važno shvatiti da su faze zamišljene kao grube smjernice više nego precizni dijagnostički pokazatelji. Puno toga varira od pacijenta do pacijenta, a dva slučaja nisu identična.
Općenito razumijevanje stanja
Kongestivno zatajenje srca je ozbiljna bolest koja slabi srce do točke u kojoj više ne može obavljati svoju funkciju pumpanja oksigenirane krvi kroz tijelo. Kao rezultat toga, tkivo u većini tjelesnih organa ne dobiva odgovarajuću opskrbu. Stanje je progresivna bolest koja se s vremenom pogoršava. Medicinski stručnjaci često dijele kongestivno zatajenje srca u faze na temelju simptoma koje pacijent pokazuje kako bi ga bolje kategorizirali, razumjeli i liječili.
Početni početak i “nevidljivi” simptomi
Prvi od stadija kongestivnog zatajenja srca obično se razvija vrlo sporo i može trajati nekoliko mjeseci, ako ne i godina, bez praktički nikakvih simptoma. U većini slučajeva, blaga slabost ili neobična otežano disanje tijekom tjelesne aktivnosti jedini su simptomi. Ova faza obično ne utječe na dnevnu rutinu oboljelog. Kao posljedica toga, mnogi ljudi vide svoje stanje nedijagnosticirano dok se ne razviju teži simptomi.
Smanjenje kisika i abnormalnosti otkucaja srca
U drugom stadiju kongestivnog zatajenja srca, krv koja pumpa cijelo tijelo progresivno ne može biti oksigenirana. Iako je lagana tjelovježba obično jedna od glavnih preporuka za ljude u ranim danima dijagnoze, kako stvari napreduju, pacijenti često otkriju da nisu u stanju nastaviti, a u nekim slučajevima dolazi do abnormalnog rada srca tijekom čak i rutinskih pokreta poput hodanja. To je prvenstveno rezultat pokušaja srca da ubrza svoj tempo jer nije sposobno pumpati toliko krvi. U ovoj fazi, jedini mogući tretman je mirovanje u krevetu kako bi se smanjio učinak simptoma.
Oslabljujuća otežano disanje
Četvrta i posljednja faza događa se kada bolest potpuno onemogućuje pacijentima da obavljaju svoje svakodnevne rutine. Čak i jednostavne aktivnosti, kao što je hodanje od sobe do sobe u domu, sada je iznimno teško ostvariti. Često je slučaj da se ljudi u ovoj fazi osjećaju ugodno samo kada leže i obično im je potrebna pomoć u praktički svakom zadatku.
Dodatni simptomi povezani s ovom fazom uključuju otežano disanje, natečene ruke i stopala te uporan kašalj. Postizanje ove razine obično je znak da je bolest – a time i pacijent – dostigla svoj kraj. Obično ne postoji način da se izliječi to stanje, a liječnici i njegovatelji često traže načine da pacijentima budu što ugodniji.
Važnost rutinske njege
Razumijevanje faza i njihovih glavnih simptoma može pomoći u planiranju liječenja tijekom progresije bolesti. Dostupni su lijekovi i drugi tretmani, ali u većini slučajeva oni će samo usporiti napredovanje, a ne ukloniti bolest. Jedini pravi način borbe protiv kongestivnog zatajenja srca je vođenje zdravog i aktivnog načina života koji sprječava da se bolest započne. Jednom kada se dijagnosticira, također je vrlo važno održavati rutinski režim skrbi. Redoviti pregledi i skeniranje mogu pratiti napredak i pod kontrolom.