Koja je razlika između tinitusa i hiperakuzije?

Tinitus i hiperakuzija dva su simptoma poremećaja sluha, koji se ponekad promatraju zajedno. Kod tinitusa pacijenti čuju zvonjavu ili zujanje bez zvučnog podražaja, dok hiperakuzija uključuje povećanu osjetljivost na zvuk. Može biti zahvaćeno jedno ili oba uha, a najčešći uzrok oba stanja je rutinska izloženost vrlo velikim količinama buke, koju često doživljavaju industrijski i građevinski radnici, kao i neki glazbenici. Mogućnosti liječenja variraju, ovisno o uzroku, i mogu uključivati ​​terapiju kod audiologa i liječenje neurologa.

Kod tinitusa pacijenti osjećaju zvuk u ušima iako se zvuk ne proizvodi. Najčešće se to manifestira u obliku zvonjave koja može varirati u intenzitetu. Ljudi s hiperakuzom čak i male zvukove doživljavaju vrlo glasno, u biti kao da je netko pojačao sve gumbe za glasnoću u prirodnom okruženju. Oba problema su simptomi gubitka sluha, a ne samostalna stanja.

Oštećenje uha može uzrokovati tinitus i hiperakuzu, a može biti povezano i s neurološkim problemima poput oštećenja mozga uzrokovanih nesrećama i degenerativnim bolestima. Najčešće su tinitus i hiperakuzija povezani s gubitkom sluha uzrokovanom bukom. Ljudi razvijaju gubitak sluha uzrokovan bukom kao rezultat izlaganja vrlo glasnoj buci bez nošenja odgovarajuće zaštite za sluh.

Hiperakuzija također može biti popraćena poremećajima ravnoteže, također poznatim kao vestibularni poremećaji. Osim što se koriste za sluh, osjetljive strukture unutar uha uključene su u osjećaj ravnoteže. Ako su oštećeni, pacijent može imati problema s ravnotežom i može osjetiti mučninu, povraćanje i druge probleme jer se tijelo bori da se orijentira bez funkcionalnog vestibularnog sustava.

Bolesnike s tinitusom i hiperakuzom mogu pregledati neurolozi i audiolozi. Provest će se detaljan razgovor s pacijentom kako bi se prikupile informacije o pacijentovoj medicinskoj povijesti, a te će se informacije kombinirati s rezultatima testova kako bi se utvrdilo zašto pacijent ima gubitak sluha. Tretmani mogu uključivati ​​pružanje zaštite za uši kako bi se spriječilo daljnje oštećenje i terapiju kod audiologa.

Povećana svijest o stanjima kao što su tinitus i hiperakuzija dovela je do brojnih mjera za sprječavanje gubitka sluha kada je to moguće. To uključuje obveznu zaštitu uha u okruženjima gdje je prisutna glasna buka i razvoj učinkovitije i udobnije zaštite sluha. Glazbenici su posebno bili uključeni u promicanje zaštite sluha.