Temeljna inflacija pokušava izmjeriti stopu po kojoj raste opća razina cijena roba i usluga. Ovo je važan ekonomski pokazatelj jer kada se opće razine cijena povećavaju, kupovna moć pada. Ova situacija se pretvara u niži životni standard jer brzi porast razina cijena znači da se manje dobara i usluga može kupiti za isti iznos novca. Temeljna inflacija može se razlikovati od glavne inflacije jer prva isključuje povećanje cijena hrane i energije, dok druga uključuje ove nestabilnije elemente.
Cijene hrane i energije isključene su iz izračuna temeljne inflacije jer su povijesno, te su robe bile podložne izrazito nestabilnim promjenama cijena. Nepredvidljiva priroda cijena hrane i energije može se pripisati činjenici da su cijene ovih proizvoda osjetljive na varijacije u ponudi. Na opskrbu hranom mogu utjecati drastični vremenski uvjeti kao što su poplave ili suša, što zauzvrat smanjuje opskrbu i uzrokuje naglo povećanje cijena. Na opskrbu energijom mogu utjecati odluke kartela Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC), što rezultira sličnim porastom cijena. Izračun temeljne inflacije stoga uklanja te promjenjive elemente jer je cilj doći do brojke koja predstavlja stvarna povećanja cijena, a ne kretanja cijena koja su pod utjecajem kratkoročnih šokova ponude.
Za pronalaženje temeljne inflacije obično se koriste dvije mjere. Za određivanje temeljne inflacije zemlje, bilo koji od ovih indeksa može se koristiti s učinkom cijena hrane i energije koji se odbijaju od njih. Oba indeksa gledaju na osobnu potrošnju, ali postoji bitna razlika između njih.
Indeks potrošačkih cijena (CPI) mjeri potrošnju na temelju ponderiranog prosjeka fiksne košarice dobara, što znači da se, bez obzira na povećanje cijena različitih dobara, pretpostavlja da će potrošači donijeti iste izbore. Indeks osobne potrošnje (PCE) prepoznaje da kada se cijene mijenjaju, potrošači mogu prilagoditi svoju potrošnju kako bi odgovarali. Na primjer, ako se cijene mesa previše povećaju, ljudi mogu trošiti manje na meso, a više na povrće; stoga PCE uzima u obzir te promjene.
Vlade nastoje kontrolirati temeljnu inflaciju kako bi došlo do postupnijeg povećanja opće razine cijena. Ovo je preferirano stanje, budući da opća povećanja cijena povećavaju vjerojatnost da građani mogu održati željeni životni standard. Mjerenje temeljne inflacije važno je i za ukazivanje smjera stvarnih i potencijalno trajnih promjena cijena, što se koristi u izradi vladine politike. U biti, podaci o temeljnoj inflaciji daju vladama do znanja koja područja gospodarstva zahtijevaju pozornost i trebaju razvoj programa za obuzdavanje daljnjih povećanja cijena.