Zoofobija je strah od životinja. Ova fobija je prilično česta među malom djecom, a kod nekih ljudi traje i u odrasloj dobi. Za pacijente ovo stanje može biti vrlo iscrpljujuće i uznemirujuće, budući da mnogi ljudi čine životinje dijelom svog života, a životinje koje nisu ljudi čest su prizor diljem svijeta. Postoji niz pristupa liječenju koji se mogu koristiti za liječenje ljudi koji pate od ovog stanja.
U nekim slučajevima, netko sa zoofobijom jednostavno se boji svih životinja, velikih i malih. Drugi pacijenti se mogu bojati određene vrste životinja; entomofobija je, na primjer, strah od insekata. Brojni su uzroci za razvoj ovog poremećaja, u rasponu od traume iz djetinjstva do nejasnog rada mozga. Razumijevanje uzroka često je važan dio terapije.
Pojedinac sa zoofobijom doživljava klasične simptome panike kada se susreće sa životinjama. Nervoza, tjeskoba, ubrzani rad srca, znojenje i vrtoglavica mogu se pojaviti zajedno sa simptomima poput povraćanja. Pacijent može mentalno proći kroz niz najgorih scenarija ili jednostavno doživjeti generaliziranu tjeskobu oko životinje. Pacijenti se također mogu osjećati društveno neugodno ili neugodno jer drugi ljudi ne razumiju ili ne poštuju ozbiljnost fobije.
Liječenje može uključivati niz pristupa. Neka vrsta bihevioralne terapije obično se preporučuje. To može uključivati sesije u kojima pacijent jednostavno razgovara s terapeutom o fobiji kako bi istražio uzrok i potencijalne pristupe, ili sesije desenzibilizacije, u kojima je pacijent izložen životinjama ili slikama životinja u malim koracima kako bi se osjećao ugodnije s njima. Terapijske životinje koje su posebno obučene za rad s ljudima u nevolji mogu se koristiti za ovu vrstu terapije.
Ljudi također mogu uzimati lijekove za kontrolu zoofobije. Ova opcija se obično nudi u slučajevima kada ljudi pate od tolikog straha i tjeskobe da se druge vrste terapije ne mogu ni započeti jer se pacijent previše boji. Lijekovi će se koristiti za otupljivanje fobičnog odgovora na životinje kako bi pacijent i terapeut mogli zajedno raditi na seansama i razviti plan na kojem će pacijent raditi kod kuće kako bi se strah stavio pod kontrolu.
Iako se pomisao na smrtni strah od nečega poput umiljatog zečića ili prijateljskog ponija može činiti bizarnom ljudima koji vole životinje, zoofobija je vrlo ozbiljno stanje. Prijatelje i članove obitelji koji se boje životinja treba tretirati sa suosjećanjem i podrškom te ih potaknuti da dobiju psihološku pomoć, umjesto da ih se otpušta ili ismijava, jer to može povećati emocionalnu nevolju i pogoršati fobiju.