Sindrom ustezanja serotonina ili sindrom prekida liječenja opisuje niz simptoma koji se mogu pojaviti kada pacijenti prestanu uzimati selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina (SSRI) ili selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina noradrenalina (SNRI). Sindrom se javlja u oko 20% pacijenata koji najmanje pet tjedana koriste lijekove poput fluvoksamina (Luvox®), paroksetina (Paxil®), venlafaksina i desvenlafaksina (Effexor® i Pristiq®) i setralina (Zoloft®) , a zatim naglo prekinuti liječenje. Sindrom je u suprotnosti s onim što su liječnici nekada mislili i zagovarali svojim pacijentima: SSRI i SNRI nisu stvarali probleme u prekidu. Sredinom 1990-ih, izvješća o raznim fizičkim i emocionalnim simptomima kod nekih pacijenata koji su prestali uzimati ove lijekove bila su previše značajna da bi ih se zanemarila, a medicinska zajednica morala je prilagoditi kako govori o antidepresivima koji sprječavaju ponovnu pohranu serotonina i kako se bavi se preporukama za prekid.
Simptomi sindroma povlačenja serotonina su različiti, a dijagnoza se postavlja ako ljudi pokažu jedan ili više simptoma nakon odvikavanja. Mogu uključivati glavobolju, ekstremni umor, mučninu i/ili povraćanje te poteškoće sa spavanjem. Neki pacijenti imaju problema s hodanjem, imaju izraženu vrtoglavicu ili osjećaju vrtoglavice. Ponekad se poremećaj osjeća kao loš slučaj želučane gripe s zimicama, groznicom, povraćanjem i proljevom. Pacijenti su također prijavili osjećaje uboda i igala ili ono što se zove “zapaljenje mozga”, što se osjeća kao električni naboj koji se iznenada javlja u glavi. Postoje i drugi mogući rezultati prekida, kao što su osjećaj jake tjeskobe ili depresije, pojačano sanjanje, osjećaj da ništa nije stvarno, uznemireni osjećaji ili samoubojstvo.
Budući da su neki od ovih simptoma prisutni i u depresiji ili anksioznim stanjima, može biti teško razlučiti je li povlačenje specifičan problem ili stvara ponovnu pojavu bolesti koju je antidepresiv liječio. Općenito, sindrom povlačenja serotonina javlja se vrlo brzo nakon prestanka uzimanja lijekova, tako da su simptomi izravno povezani s njim. Ipak, pojava jake anksioznosti, depresije ili suicidalnosti uvijek bi trebala ukazivati na to da pacijenti razgovaraju sa svojim liječnicima, a pacijentima se nadalje savjetuje da nikada ne prestanu uzimati SSRI/SNRI “hladnu puricu”.
Jedan od najboljih načina da se izbjegne sindrom povlačenja serotonina je smanjivanje uzimanja antidepresiva, umjesto da ga brzo prestanete. Nastavak uzimanja SSRI također može zaustaviti simptome, koji u nekih pacijenata mogu trajati nekoliko mjeseci ili više. Ako su pacijenti zainteresirani za prestanak uzimanja jednog od ovih lijekova, čak i ako samo prijeđu na drugu vrstu, u njihovom je interesu imati plan polaganog smanjenja. To smanjuje rizik od pojave simptoma prestanka liječenja.
Pacijenti ne bi trebali nužno birati lijek prema ako njegov prekid može uzrokovati sindrom povlačenja serotonina. Mogu se raspitati kod liječnika o lijekovima koji imaju najveću vjerojatnost za ove učinke, ali pacijenti još uvijek ne mogu odrediti hoće li biti među 20% korisnika SSRI/SNRI koji ih imaju. Izbor antidepresiva je bolji na temelju njegove učinkovitosti kod pojedinca, a ne na temelju toga hoće li biti potrebno smanjivanje uzimanja lijeka.