Odnos između žalosti i melankolije ovisi o tome može li osoba koja pati od gubitka prevladati tugu i oporaviti se. Žalovanje i melankolija počinju osjećajem poricanja kada osoba ili apstraktni ideal, poput slobode, umre. Tuga se smatra zdravim odgovorom u prvim fazama tugovanja koji pridonosi procesu ozdravljenja. Kada se tugovanje internalizira, može dovesti do melankolije i duboke depresije.
Teorije o odnosu tugovanja i melankolije proizlaze iz rada Sigmunda Freuda iz 1917. Freud je napisao da je žalovanje normalna reakcija na gubitak ljubavnog objekta, koji je svjesno poznat i prepoznatljiv. Melankolija se razvija kada je tuga neprikladna situaciji i postane internalizirana. Osoba koja pati od melankolije identificira izgubljeni predmet ili osobu sa sobom na nesvjesnoj razini, što dovodi do gubitka ega.
Žalovanje i melankolija razlikuju se po tome kako osoba reagira na gubitak. Tijekom procesa tugovanja, normalna tuga na kraju popušta kada se osoba emocionalno odvoji od izgubljene osobe ili predmeta i zamijeni tugu drugim emocijama. Ako se ovaj proces ne razvije, može se razviti teška depresija, obilježena sadističkim sklonostima.
Melankolični pacijenti mogli bi se osvetiti izgubljenoj voljenoj osobi mučeći se. Prema Freudovoj teoriji, normalna faza žalosti definirana kao bijes okreće se prema unutra i postaje sukob između ljubavi i mržnje koji napada ego. Ti se pacijenti mogu osjećati duboko potišteno i izgubiti svaki interes za vanjske aktivnosti.
Obično postaju depresivni i gube sposobnost da vole druge ili sebe. Pacijenti s melankolijom mogu biti ispunjeni mržnjom prema sebi i niskim samopouzdanjem kada se bijes istisne. Ove emocije mogu uzrokovati da osoba prestane jesti i spavati te reagirati disfunkcionalnim ponašanjem. Takve emocije također mogu dovesti do suicidalnih misli ili pokušaja.
Žalovanje i melankolija predstavljaju teme raznih istraživačkih projekata tijekom godina kojima se testira Freudova teorija. Neurološki napredak u medicini pokazuje promjene u obrascima mozga kod ljudi koji se ne uspijevaju kretati kroz proces žalosti na emocionalno zdrav način. Melankolija se smatra poremećajem mentalnog zdravlja koji može reagirati na psihoterapiju i antidepresive.
Melankolija se razlikuje od drugih oblika depresije koji se obično viđaju kada ljudi tuguju. Definira se kao velika depresija koja može uzrokovati manično-depresivne epizode ili psihozu. Pacijent se ponekad fiksira na određenu temu ili ideju i osjeća intenzivan osjećaj krivnje. Zamišljenost se obično pogoršava u ranim jutarnjim satima, osobito ako osoba ne može spavati. On ili ona obično gube svaki interes za seks i druge ugodne aktivnosti.