Somatizacijski poremećaj je psihijatrijsko stanje pacijenata koji prijavljuju simptome za koje se ne može utvrditi fizički ili organski uzrok. Njihove pritužbe često uključuju neurološke, probavne probleme i probleme s bolovima koje se stalno doživljavaju godinama. Ovi simptomi nisu izmišljeni, već samo psihički uzrokovani. Također nazvan Briquet sindrom po liječniku iz 19. stoljeća koji ga je opisao, poremećaj somatizacije prilično je rijedak u općoj populaciji i dugo se nije shvaćao ozbiljno. Iako je riječ o mentalnoj bolesti, zdravstveni problemi s kojima se pacijenti suočavaju mogu ozbiljno poremetiti život.
Somatizacijski poremećaj je jedan od somataformnih poremećaja, psihosomatskih bolesti u kojima pacijenti doživljavaju simptome boli i bolesti koji se ne mogu povezati s medicinskim stanjem. Obično će se pacijent žaliti na isti niz simptoma kroz dulje vrijeme. Nakon opsežnog liječničkog pregleda i laboratorijskih pretraga, liječnici zaključuju da bolest i ozljeda izostaju ili su nedostatni da bi se objasnili simptomi pacijenta. Postoje različite znanstvene hipoteze koje predlažu objašnjenja temeljnih uzroka poremećaja somatizacije, od kojih ga neke povezuju s poteškoćama u suočavanju sa stresom.
Prema kriterijima koje koriste stručnjaci za mentalno zdravlje i navedenim u Dijagnostičkom i statističkom priručniku mentalnih poremećaja (DSM-IV), somatizacijski poremećaj može uključivati kombinaciju gastrointestinalnih, pseudoneuroloških i seksualnih simptoma bez fizičkog uzroka. To je poremećaj raspoloženja unutar DSM-IV kriterija. Raznolikost prijavljenih bolesti razlikuje somatizacijski poremećaj od ostalih somatoformnih poremećaja. Općenito, poremećaj je rijedak i mnogo češći kod žena nego kod muškaraca. Kao što je slučaj s mnogim mentalnim bolestima, početak poremećaja je često prije 30. godine života.
Iako postoji ogroman niz simptoma prijavljenih od strane osoba s poremećajem somatizacije, dominiraju određeni problemi koji se ponavljaju, uključujući bol u udovima, sindrom iritabilnog crijeva i menstrualne komplikacije. Povijesno gledano, zdravstveni problemi pacijenata s poremećajem nisu se shvaćali ozbiljno jer su se smatrali isključivo mentalnim, a time i imaginarnim. U 19. stoljeću te su pritužbe spadale u opštu kategoriju zabrinutosti za mentalno i fizičko zdravlje nazvanu “histerija”. Od tada, istraživanja u neuroimunologiji i neurološkoj kontroli gastrointestinalne funkcije nude dokaze da psihički stres može uzrokovati značajne fiziološke promjene.
Poput drugih poremećaja raspoloženja, somatizacijski poremećaj može uključivati neredovito ponašanje. Česti su pacijenti koji traže pozornost i šareni, klinički detaljni opisi simptoma. Psihijatrijsko liječenje ponekad uključuje antidepresive i liječenje simptoma. Važno je napomenuti da za razliku od malteriziranja, gdje pojedinci lažiraju simptome radi financijske ili društvene dobiti, poremećaji somatizacije uključuju stvarne zdravstvene probleme. Važna je terapija i dosljedna medicinska podrška, jer se pacijenti mogu osjećati otuđeno, zabrinuti da njihovi zdravstveni radnici ignoriraju njihove pritužbe.