Visokofunkcionalni autizam nije jasno definirano medicinsko stanje. Koristi se za opisivanje osoba s definitivnim znakovima autizma, ali ne u uobičajenom smislu. Kad bi se stupnjevi autizma mjerili na temelju od jedan do 10, visokofunkcionalni autist vjerojatno bi bio na gornjem kraju ljestvice. Oni mogu biti u mogućnosti normalno se ponašati u gotovo svim područjima svog života, s iznimkom nekoliko abnormalnosti u ponašanju.
Na primjer, možda neće moći pokazati odgovarajuće društvene reakcije, održati kontakt očima ili voditi razgovore. Sve u svemu, često mogu pohađati redovitu nastavu, obavljati kućanske poslove, imati djecu i inače se ponašati normalno. Osobe s autizmom, uključujući one s visokom funkcionalnošću, mogu pokazivati širok spektar simptoma, koji se općenito uvelike razlikuju od pojedinca do pojedinca.
Neka od češćih ponašanja povezanih s visokofunkcionalnim autizmom uključuju ponašanje usmjereno na ego, ekstremnu sramežljivost, opsesivno kompulzivne sklonosti i ono što bi mnogi jednostavno nazvali odsutnošću. Visoko funkcionalni autist ponekad će se izgubiti u vlastitom svijetu i postati nesvjestan svijeta oko sebe. Možda neće reagirati kada mu se razgovara jer je toliko zaokupljen onim što misli. Ovim pojedincima je vrlo teško funkcionirati na više od jedne razine u isto vrijeme. Njihova sposobnost da se tako uspješno usmjere u jedan fokusiran zadatak natjerala je neke istraživače da vjeruju da bi autizam mogao biti oblik genija – neki ljudi čak misle da je njemački fizičar Albert Einstein bio visokofunkcionalni autist.
Ljudima s visokofunkcionalnim autizmom obično se dijagnosticira u ranoj dobi ili ubrzo nakon polaska u školu. Neki pojedinci, međutim, mogu proći cijeli život, a da ne znaju da pate od ovog stanja. Simptomi su toliko granični da se osoba često jednostavno označava kao čudna ili ekscentrična. Kao djeca, njihovi roditelji možda neće prepoznati da su ništa drugo nego jednostavno neobični i možda nikada neće skrenuti pozornost liječnika na bilo koje čudno ponašanje.
Neki stručnjaci smatraju da je visokofunkcionalni autizam isti poremećaj kao i Aspergerov sindrom. Za razliku od tipičnih razvojnih problema povezanih s autizmom, čini se da osobe s Aspergerovim sindromom nemaju problema s razvojem jezika ili komunikacijom svoje inteligencije. Ne zahtijevaju stalni nadzor ili njegu. Kao i kod osoba kojima je dijagnosticiran visokofunkcionalni autizam, osobe s Aspergerovim sindromom imaju prosječnu do iznadprosječnu inteligenciju. Vjeruje se da su ta dva stanja toliko slična da liječnici trenutno pokušavaju utvrditi jesu li visokofunkcionalni autizam i Aspergerov sindrom zapravo isti poremećaj.