Hepatična encefalopatija je vrsta poremećaja mozga koji nastaje kao posljedica disfunkcije jetre. Kada se stanje jetre pogorša tako da organ više nije sposoban uklanjati toksine iz krvi, otrovi koji se nakupljaju mogu ozbiljno utjecati na funkciju mozga, ali točan mehanizam kojim se to događa nije dobro shvaćen. Hepatična encefalopatija najčešće nastaje kao posljedica bolesti jetre poput hepatitisa i ciroze, a može se razviti i zbog dehidracije, neravnoteže elektrolita ili gastrointestinalnog krvarenja. Ovo stanje može uzrokovati nagle promjene osobnosti, smanjenu intelektualnu funkciju i smanjenu svijest.
Jedna od najvažnijih funkcija jetre je čišćenje krvi od otrovnih tvari kao što su lijekovi i metaboliti poput amonijaka, koji nastaje kao nusprodukt probave proteina. Oštećenje jetre može spriječiti učinkovit rad organa, a kada se to dogodi, otrovne tvari se nakupljaju u krvotoku. U dovoljnoj količini, ti toksini oštećuju živčani sustav. Točan način na koji se to događa nije poznat, ali se smatra da neurotoksini poput amonijaka mogu ući u mozak kada su prisutni u krvi u dovoljnoj količini, uzrokujući stanične promjene koje dovode do encefalopatije.
Simptomi jetrene encefalopatije mogu biti blagi ili akutni, s postupnim ili iznenadnim početkom. Blagi simptomi uključuju nemiran san ili promjene u obrascima spavanja, zbunjenost, zaboravnost, promjene raspoloženja ili osobnosti, smanjenu sposobnost koncentracije i oslabljeno prosuđivanje. Ozbiljni simptomi uključuju drhtanje u rukama ili rukama, abnormalno uzbuđenje ili uznemirenost, dezorijentaciju ili zbunjenost, pospanost, drastične promjene osobnosti, neprikladno ponašanje, tromo kretanje, nejasan govor i napadaje. Na kraju, pacijent može ostati bez svijesti ili pasti u komu.
Ovaj poremećaj mozga čest je kod ljudi s cirozom jetre. Čak 70 posto ljudi s cirozom pokazuje znakove jetrene encefalopatije. Od onih koji umru od ove bolesti jetre, otprilike 30 posto ima značajne simptome encefalopatije. Disfunkcija mozga također je obilježje fulminantnog zatajenja jetre, inače poznatog kao hiperakutno zatajenje jetre. Ova ozbiljna, uvijek smrtonosna bolest jetre obično je uzrokovana akutnom traumatskom ozljedom, infektivnim agensima ili predoziranjem lijekovima.
Dijagnoza hepatične encefalopatije općenito se postavlja na temelju testova funkcije jetre i bubrega te krvnih pretraga za razine natrija, kalija i amonijaka. Osim toga, pacijent se može podvrgnuti CT ili MRI skeniranju kako bi se isključila traumatska ozljeda kao uzrok neuroloških simptoma. Mogu se provesti dodatni testovi kako bi se utvrdio temeljni uzrok encefalopatije.
Za osobe s kroničnim oblikom ovog stanja, liječenje uključuje smanjenje proteina u prehrani kako bi se podržala funkcija jetre i korištenje lijekova za smanjenje proizvodnje amonijaka u gastrointestinalnom traktu. Lijekove kao što su sedativi i sredstva za smirenje, koji se metaboliziraju u jetri, potrebno je izbjegavati kako bi se smanjio stres na organ. Mnogo je manje vjerojatno da će akutni oblik jetrene encefalopatije reagirati na ovu vrstu potpornog liječenja. I kod akutne i kod kronične hepatične encefalopatije smrt je gotovo izvjesna ako se stanje bolesnika pogorša tako da on ili ona padne u komu.