Afektivna psihoza je psihološki poremećaj u kojem ljudi doživljavaju gubitak kontakta sa stvarnošću i kao rezultat toga doživljavaju poremećaje raspoloženja. “Afekat” u psihološkom smislu odnosi se na emocionalno stanje osobe, a kod osoba s afektivnom psihozom mogu se razviti poremećaji raspoloženja. Bipolarni poremećaj je jedan primjer psihijatrijskog stanja u kojem se može primijetiti ova vrsta psihoze. Ovaj izraz se koristi za slučajeve u kojima se psihoza manifestira prvenstveno u obliku emocija i promjena raspoloženja.
Ljudi koji dožive ovo stanje mogu imati poremećene misli i nesposobnost da se u potpunosti povežu sa svijetom oko sebe zbog gubitka kontakta sa stvarnošću. Mogu doživjeti paranoju i zablude, poput uvjerenja da ih ljudi žele dobiti. Mogu razviti ravnomjeran afekt, gdje se čine neemocionalnim i nereagirajućim, ili mogu doživjeti divlje promjene raspoloženja. Mogu se vidjeti i manija i depresija, s pacijentima u vrlo uznemirenom ili duboko nesretnom stanju, a vrijeme između promjena raspoloženja može biti vrlo kratko.
Kod pacijenata s ovim psihijatrijskim problemom ponekad se viđaju neprikladne emocionalne reakcije. Pacijenti mogu prasnuti od smijeha u čudnim trenucima ili doživjeti druge emocionalne ekstreme. Nedostatak povezanosti s okolnim okruženjem također može udaljiti bolesnika od ljudi, posebno kada psihoza dolazi s zabludama o osobama u pacijentovom životu. To može uzrokovati da se pacijenti ponašaju u uvjerenju da brane sebe ili druge od štete.
Liječenje afektivne psihoze zahtijeva utvrđivanje temeljnog uzroka. Iako se može povezati s mentalnom bolešću, može biti uzrokovana i ozljedama mozga, lijekovima ili problemima poput teške emocionalne traume. Profesionalci za mentalno zdravlje mogu razgovarati s pacijentom, kao i dobiti cijeli medicinski pregled kako bi se provjerili drugi uzroci. Nakon što se utvrdi temeljni problem, moguće je pacijentu dati odgovarajuće lijekove, uključujući lijekove za stabilizaciju raspoloženja i terapiju.
Kada je afektivna psihoza ozbiljna, odmah se mogu isprobati stabilizatori raspoloženja kako bi se vidjelo je li moguće poboljšati pacijentove emocije što je brže moguće. Pacijenti s rizikom od samoubojstva ili ozljeđivanja drugih mogu biti hospitalizirani radi praćenja dok se podvrgavaju procesu dijagnoze i liječenja. Ovi slučajevi su neobični i relativno rijetki; u većini slučajeva, ljudi mogu dobiti izvanbolničku evaluaciju dok se njihova psihoza analizira kako bi se utvrdilo što ju je uzrokovalo i kako bi se razvio odgovarajući plan liječenja.