Plivačko uho je infekcija vanjskog uha, koja se ponekad može razviti u infekcije srednjeg uha (otitis media). Obično kada je stanje prisutno samo, naziva se otitis externa jer uključuje infekciju vanjskog dijela ušnog kanala, a može čak uzrokovati i iritaciju kože na vanjskom ili vidljivom dijelu uha. Dok neki ljudi mogu primijetiti samo bol, obično u jednom uhu, drugi mogu imati crvenu, nadraženu ili svrbež kože na vanjskoj strani uha.
Općenito, uho je otporno na infekcije kada se u njega unese tekućina, poput vode. Većina vode jednostavno se otkotrlja iz uha, iako ljudi mogu proći kroz nekoliko minuta do nekoliko sati osjećati se kao da je uho začepljeno vodom. U nekim slučajevima, posebno kada je puno vode uneseno u uho kroz aktivnosti poput plivanja, vlaga iz te dodatne vode može uzrokovati rast bakterija ili gljivica. Stoga se izraz plivačko uho koristi za opisivanje stanja, iako ga ne dobijete uvijek plivanjem.
Simptomi plivačkog uha mogu uključivati manju do ekstremnu bol. Konkretno, ako dodirnete ili pomaknete uho, možete primijetiti da vas stvarno boli. Vaše vanjsko uho može svrbjeti ili izgledati crveno, a možete se osjećati kao da je uho puno vode. Neki ljudi imaju poteškoća sa sluhom iz zahvaćenog uha, a drugi mogu primijetiti da iz uha curi mala količina gnoja.
Mnogi ljudi možda nikada neće dobiti uho plivača, što može biti uzrokovano nizom različitih čimbenika. Opet, nije uvijek povezano s plivanjem, ali kada jest, može biti prisutno jedno od dva stanja. Voda u kojoj plivate može biti kontaminirana bakterijama, što može stvoriti stanje, ili u drugim slučajevima jednostavno previše izlaganja vodi u ušima dovodi do infekcije. Djeca su posebno sklona plivačkom uhu, a vjerojatnije je da će oboljeti i ljudi s stanjima poput ekcema. Ako imate mnogo nakupina voska u ušima, to može zarobiti vlagu, što povećava vjerojatnost bakterijske infekcije.
Druga vrsta otitis externa nije povezana s plivanjem. Ako čistite uho štapićima s pamučnim vrhom, dio vate se može odlomiti i stvoriti uho plivača. Ni u kojem slučaju ne biste trebali čistiti ništa osim vanjskog dijela uha stvarima poput Q-tips®. Ako u uho ubacite male predmete, može doći do ozbiljnog oštećenja bubnjića.
Uho plivača obično se dijagnosticira pregledom otoskopom. Neki liječnici mogu uzeti kulture iz uha kako bi potvrdili infekciju, ali u većini slučajeva to se ne radi. Za jednostavni otitis externa obično se propisuju ljekovite kapi koje pomažu riješiti stanje u nekoliko dana do nekoliko tjedana. Ako se srednje uho inficira, liječnik može propisati i oralne antibiotike.
Bolje je spriječiti plivačko uho nego trpjeti bol zbog tog stanja i platiti liječenje. Možete kupiti čepiće za uši dizajnirane kako bi spriječile ulazak vode u uši tijekom intenzivnog plivanja. Također biste trebali vježbati čišćenje uklanjanja voska ako imate puno nakupljanja ušnog voska. Nakon plivanja ili kupanja, osušite vanjsku stranu uha, ali nemojte koristiti Q-tips® za sušenje unutrašnjosti uha. Neki ljudi radije koriste kapi na bazi alkohola kao što je Swim-Ear®:, koje mogu pomoći u stvaranju većeg isparavanja bilo koje vode zarobljene u uhu.
Ako ipak dobijete kronične infekcije uha, dobro je razgovarati sa svojim liječnikom o drugim strategijama prevencije. Nadalje, ako primijetite znakove uha plivača, osobito ako se to dogodilo prvi put, posjetite liječnika radi dijagnoze. Neki ljudi imaju to stanje prilično redovito i uvijek imaju kapi pri ruci ako se stanje razvije. Drugi dobiju ovo stanje samo u rijetkim prilikama, a nekoliko sretnika ga nikad ne dobije. U svakom slučaju, osim ako ste kronično zahvaćeni ovim infekcijama, posjetite liječnika radi ispravne dijagnoze ako se gore navedeni simptomi razviju, čak i ako niste plivali.