Većina ljudi, kada vide da netko drugi zijeva, brzo osjeti želju i za zijevanjem. Između 40 i 60% ljudi automatski smatra da je zijevanje zarazno i sami zijevaju. Uobičajeni odgovori znanstvenika zašto ljudi smatraju zijevanje zaraznim bili su da, iako je očito bila stvarna pojava, za to nije bilo očitog razloga. Istraživanje koje su 2005. proveli finski znanstvenici, međutim, može ukazivati na to da su određeni dijelovi mozga odgovorni.
Kada osoba svjedoči kako netko drugi zijeva, ona ili ona ima uglavnom nesvjesnu želju da učini isto. Ljudi mogu postati svjesni poriva, ali znanstvenici sugeriraju da je početak žudnje za zijevanjem nesvjestan. To znači da signal mora zaobići zrcalni neuronski sustav, što je proces koji bi ovaj odgovor učinio svjesnim i imitativnim činom. Znanstvenici su u prošlosti često sugerirali da sustav zrcalnih neurona uzrokuje zijevanje.
Umjesto toga, istraživači su otkrili da to što netko drugi zijeva čini se neaktivnim periamigdalne dijelove mozga. Ovo je mali dio mozga s obje strane glave koji pomaže tumačiti stvari poput izraza lica. Ako je djelovalo, svjesni odgovor na zijevanje mogao bi biti: “Oh, umoran je.” Međutim, privremenim blokiranjem takvog čitanja odgovor isprva ne može biti svjesna percepcija.
To ne objašnjava konkretno zašto ljudi smatraju zijevanje zaraznim, ali sugerira da postoje dijelovi mozga odgovorni za percepciju zijevanja. Osim toga, odgovor ne započinje sustavom zrcalnih neurona, već ga zaobilazi.
Ostala objašnjenja uključuju ideju da se zijevanje moglo razviti u ranom čovjeku kao način signaliziranja ili postavljanja rasporeda spavanja. Zarazno zijevanje značilo je da je možda više od jedne osobe umorno i da bi ljudi trebali spavati u skladu s tim. Budući da umor može ukazivati na manje energičan odgovor na opasnost, zijevanje bi značilo da bi ljudi trebali pronaći zaklon i izaći iz opasnosti. Oni koji su zijevali i obraćali pažnju na to možda su bili odabrani u vrstu jer su dobro spavali i bili su budniji na opasnost.
Točan mehanizam i razlozi zašto ljudi zijevaju kao odgovor na druge još uvijek nisu jasno shvaćeni. Istraživanje iz 2005. moglo bi ukazati na put gdje tražiti više tragova o ovom zanimljivom i automatskom ljudskom ponašanju.