Sindrom Abdallata Davisa Farragea iznimno je rijetko genetsko stanje koje je prvi put identificirano i opisano 1980. godine. Karakteriziraju ga nepravilnosti pigmentacije na koži i problemi živčanog sustava. Stanje je nazvano po timu medicinskih stručnjaka koji su ga prvi napisali, opisujući pojavu sindroma u obitelji iz Jordana. Očitovalo se kod dva brata i sestre koji su bili djeca prvih rođaka koji su se vjenčali, što ukazuje na snažnu genetsku vezu, a kasnija ispitivanja su doista otkrila da je stanje genetske prirode.
Ovo stanje je recesivna osobina, što znači da netko mora naslijediti gen za sindrom Abdallat Davis Farrage od oba roditelja kako bi se manifestirali simptomi. Također je autosoman, nije povezan ni s jednim od gena koji određuju spol, pa se može manifestirati i kod muškaraca i kod žena. Ljudi sa samo jednim genom su nositelji i obično nemaju simptome; u slučaju da netko naslijedi oba gena, simptomi se obično javljaju prije jedne godine života.
Sa sindromom Abdallata Davisa Farragea povezuje se mnoštvo simptoma, no on se u osnovi klasificira kao oblik fakomatoze, što znači da se radi o bolesti središnjeg živčanog sustava koja je praćena abnormalnostima kože. Također je poznat kao “neurokutani sindrom, Abdallat tip”, upućujući na neurološke i kožne probleme povezane s pacijentima koji su naslijedili oba gena za sindrom.
Problemi s kožom povezani s ovim stanjem uključuju albinizam, mrlje ili nepravilnu pigmentaciju na koži i povećanu pojavu pjega. Mnogi pacijenti također pokazuju neobičnu boju kose, kao dio albinizma. Problemi sa središnjim živčanim sustavom pacijenata sa sindromom Abdallata Davisa Farragea uzrokuju da dožive ekstremno oštećenje ekstremiteta, uključujući slabost u rukama i nogama poznatu kao spastična parapareza, te imaju tendenciju da imaju nedostatak osjetljivosti na bol, što može biti problematično. Većina doživljava perifernu neuropatiju, polaganu i postojanu degeneraciju perifernih živaca.
Za sada ne postoji tretman za sindrom Abdallata Davisa Farragea. Skrb za pacijente obično se usredotočuje na to da im bude udobno i da im se omogući što normalniji život. Kao i druge recesivne osobine, stanje se može iznijeti kroz mješoviti brak unutar šire obitelji. Mnoge nacije izričito zabranjuju takve brakove upravo iz tog razloga, a u regijama u kojima brak unutar obitelji nije zabranjen, ljudi bi možda željeli dobro razmisliti o posljedicama braka rođaka, jer to uvelike povećava rizik za prenošenje opasnih genetskih osobina.