Wilsonov sindrom, također poznat kao Wilsonov temperaturni sindrom, kontroverzna je dijagnoza disfunkcije štitnjače na koju ukazuju subnormalne tjelesne temperature i drugi nespecifični simptomi, kao što su debljanje, umor i gubitak kose. Pobornici dijagnoze Wilsonovog sindroma tvrde da, u nekim slučajevima, tijelo nije u stanju adekvatno pretvoriti hormon endokrinog sustava tiroksin (T4) u trilodotironin (T3). Neki liječnici alternativne medicine dolaze do ove dijagnoze čak i ako je pacijentova funkcija štitnjače normalna koristeći standardne testove aktivnosti štitnjače. Konvencionalna medicina ne prihvaća Wilsonov sindrom kao znanstveno valjan, te je izazvala zabrinutost oko sigurnosti i učinkovitosti propisivanja suplemenata T3 s vremenskim otpuštanjem kao odgovor na dijagnozu.
E. Denis Wilson, doktor medicine, liječnik s Floride, prvi je 1990. godine upotrijebio izraz “Wilsonov sindrom” kao objašnjenje za širok raspon simptoma uključujući glavobolju, depresiju, slab seksualni nagon i mnoge druge. Wilson je tvrdio da se sindrom može označiti “gotovo svakim čovjekom poznatim simptomom”. Kada pacijenti pozitivno reagiraju na prepisivanje T3 s vremenskim otpuštanjem, Wilson je to smatrao potvrdom dijagnoze. Wilson je tvrdio da je sindrom prvenstveno uzrokovan stresom i da može trajati dugo nakon što je stres ublažen.
Godine 1992. dr. Wilsonu je liječnička licenca suspendirana na šest mjeseci i on je kažnjen sa 10,000 američkih dolara (USD) od strane Medicinskog odbora Floride zbog “izbjeđivanja” pacijenata koristeći “lažnu dijagnozu”. Naređeno mu je 100 sati kontinuirane medicinske edukacije i suzdržati se od propisivanja suplemenata štitnjače na temelju dijagnoze Wilsonovog sindroma. Sindrom je također osporila Američka udruga za štitnjaču (ATA), koja je otkrila da su Wilsonove biokemijske teorije u suprotnosti s utvrđenim znanjem o proizvodnji hormona štitnjače i uključuju neprecizne, nespecifične simptome.
ATA je dalje opovrgao Wilsonovu tvrdnju da je normalna srednja tjelesna temperatura nakon buđenja 98.5°F (36.94°C), navodeći da je umjesto toga 97.5°F (36.39°C). U izjavi iz 2005., ATA je utvrdila da “temeljim pregledom biomedicinske literature nije pronađen nijedan znanstveni dokaz koji podržava postojanje ‘Wilsonovog sindroma’.” ATA je primijetio da su mnogi nespecifični simptomi koje Wilson pripisuje svojoj dijagnozi obično povezani s društvenim i psihološkim stresom, tjeskobom i depresijom. Također je zapaženo da se Wilsonov skup simptoma pojavljuje u alternativnim dijagnozama drugih stanja, kao što su fibromijalgija, kronični umor i Epstein-Barr virusni sindrom.
Wilsonov temperaturni sindrom i dalje se koristi u nekim alternativnim medicinskim praksama. Također se predaje kao dio kurikuluma u nekim školama naturopatske medicine. Iako sindrom nema podršku ortodoksne medicine, dostupna je certifikacija liječnika i naturopata o korištenju dijagnoze Wilsonovog sindroma. Također postoji namjenska web stranica za educiranje potrošača i zdravstvenih djelatnika o Wilsonovom temperaturnom sindromu.