Monoplegija je stanje koje zahvaća živčani sustav u kojem je paralizirana mišićna skupina, pojedinačni mišić ili jedan ud. Usko povezano stanje je monopareza, u kojoj ljudi osjećaju slabost u jednom udu, mišićnoj skupini ili mišiću. Oba stanja mogu biti uzrokovana nizom problema, a cerebralna paraliza je vrlo čest uzrok monoplegije. Dostupne su neke mogućnosti liječenja, ovisno o tome što uzrokuje paralizu.
Ozljede leđne moždine, degenerativne bolesti mozga, tumori mozga, moždani udar, oštećenje živaca i multipla skleroza mogu uz cerebralnu paralizu dovesti do monoplegije ili monopareze. Pacijent se može roditi s tim problemom ili ga može razviti kasnije u životu. Početak može započeti slabošću i gubitkom kontrole, koji se na kraju degenerira u paralizu, ili može biti akutan, što se vidi kada prometna nesreća ošteti leđnu moždinu, a živci koji inerviraju određeni ud ili mišićnu skupinu su oštećeni tako da ne može prenositi signale iz mozga.
Ako se monoplegija prepozna prije nego što nastupi paraliza, ponekad se liječenje i intervencija mogu koristiti za usporavanje progresije ili zaustavljanje napredovanja oštećenja. Liječenje može uključivati fizikalnu terapiju i operaciju kako bi se riješio temeljni uzrok stanja. Kada ud ili mišićna skupina postanu paralizirani, pacijent može koristiti fizikalnu terapiju kako bi se nosio s paralizom i naučio vještine prilagođavanja.
Monoplegija je vrlo blaga manifestacija cerebralne paralize, a djeci s ovim stanjem možda nije potreban poseban tretman ili skrb. Za podršku djetetu može se preporučiti fizikalna terapija. Ako je uključena noga, pomoćni uređaji i trening hoda mogu biti od pomoći za povećanje neovisnosti i samopouzdanja, a ako je uključena ruka, fizikalna terapija može se koristiti kako bi se pomoglo djetetu da razvije adaptivne vještine. Osobe s monoplegijom obično su sposobne za samostalan život, iako im može biti potrebna određena prilagodba.
Neurolog može pregledati pacijenta s monoplegijom kako bi saznao više o uzroku te o tome koji su mišići i živci zahvaćeni. Ove informacije mogu biti korisne pri izradi plana liječenja i upravljanja za pacijenta. Također je važno imati osnovu za procjenu kako bi, ako monoplegija napreduje, neurolog mogao pratiti koliko brzo se kreće. Ako je pacijent na liječenju i čini se da se stanje poboljšava, ista se polazna vrijednost može koristiti za mjerenje poboljšanja.