Kvadripareza, također poznata kao tetrapareza, je slabost u sva četiri uda. Povezan je s kvadriplegijom ili tetraplegijom, kod koje su sva četiri uda paralizirana. Postoji niz stvari koje mogu uzrokovati ovo stanje, a dostupno je i nekoliko mogućnosti liječenja. Općenito je pravilo da pacijent mora biti pod nadzorom neurologa, medicinskog specijalista koji se usredotočuje na poremećaje živčanog sustava.
Bolesnici s kvadriparezom mogu doživjeti različite razine funkcije udova, ovisno o specifičnostima ozljede. U nekih bolesnika udovi mogu biti slabi, a pacijentu može nedostajati motorička kontrola. Drugi pacijenti mogu imati značajna područja paralize, dok drugi mogu imati relativno dobre motoričke sposobnosti. Neurolog može provesti detaljan pregled kako bi utvrdio točno odakle problem potječe, određujući koji su živci zahvaćeni.
Kongenitalna stanja kao što su mišićna distrofija i cerebralna paraliza povezana su s ovim problemom, pri čemu je kvadriparetična cerebralna paraliza, također poznata kao spastična kvadriparetička cerebralna paraliza, najteži oblik cerebralne paralize. Ljudi također mogu razviti ovo stanje kao rezultat degenerativnih neuroloških stanja. Trauma leđne moždine, poput one uzrokovane padom, prometnom nesrećom ili rupturom diska, također može dovesti do toga. U svim slučajevima, signali koji se šalju duž kralježnice su barem djelomično prekinuti, što znači da živci ispod područja prekida nemaju punu funkcionalnost. Kod kvadriplegije, živci pacijenta uopće ne mogu slati nikakve signale, a osjećaju nedostatak motoričkog i senzornog unosa.
Kada pacijent ima kvadriparezu, prvi korak je utvrditi koje je područje kralježnice zahvaćeno i što uzrokuje slabost i gubitak osjeta. To se radi uz pomoć neurološkog pregleda, intervjua s pacijentom i medicinskih slikovnih studija kralježnice. Važno je odrediti razinu uključenosti i uzrok kada se razvija pristup liječenju i liječenju.
Liječenje može uključivati operaciju za rješavanje problema kao što su diskovi koji zadiru u leđnu moždinu, zajedno s fizikalnom terapijom kako bi se spriječilo atrofiranje mišića i spriječile kontrakture. Pacijenti također mogu imati koristi od upotrebe pomoćnog uređaja, poput štapa, invalidskih kolica ili skutera, ako imaju poteškoća s hodanjem. Fizičke funkcije, kao što je pražnjenje želuca, također mogu biti poremećene, što zahtijeva dodatne mjere kako bi pacijent bio udoban.