Intervencija u krizi mentalnog zdravlja provodi se na brojne načine, a često je timski napor da se pomogne nekome tko je postao teško psihički bolestan, bilo kroz traumu ili kroz temeljne i nedovoljno liječene mentalne poremećaje. Intervencije se događaju telefonom, u bolnicama, zatvorima, u hitnim psihijatrijskim ustanovama ili duševnim bolnicama, ili u javnosti, ako se osoba ponaša neuredno i predstavlja rizik za sebe ili druge. Ove intervencije su kratke, s ciljem pomoći osobi da se smiri i procjene situacije kako bi se utvrdio stalni rizik. Dodatna procjena može odrediti najkorisnije oblike liječenja.
Izraz “intervencija” tjera većinu ljudi da razmišljaju o obiteljskim i prijateljskim intervencijama koje vodi terapeut ili intervencionist kako bi nekoga uvjerili da dobije liječnički tretman za bolesti poput ovisnosti. Moguće je organizirati intervenciju ove vrste u krizi mentalnog zdravlja, ali to nije uobičajeno značenje izraza. Umjesto toga, stručnjaci za rješavanje problema mentalnog zdravlja dolaze izvan obitelji i konfrontacijski stav mogao bi biti štetan, osobito s velikim brojem prisutnih ljudi. Štoviše, osoba koja je psihički bolesna može imati nedostatak sposobnosti razumijevanja ili suočavanja s velikom grupom članova obitelji koji mole tu osobu da dobije pomoć. Kada stručnjaci interveniraju, oni to prvo čine kako bi smirili i raspršili situaciju, umjesto da se bolesna osoba osjeća napadnutom ili krivom, što bi moglo eskalirati problem.
Interventni tim za mentalno zdravlje može se sastojati od različitih stručnjaka. To mogu uključivati terapeute, socijalne radnike, psihijatre i psihijatrijske medicinske sestre. Najopasnije situacije nastaju kada psihički bolesna osoba prijeti ili ima stvarna sredstva da povrijedi sebe ili druge, a policijske agencije mogu najčešće rješavati te scenarije. Mnogi stručnjaci za provođenje zakona osposobljeni su za prepoznavanje znakova bolesti i korištenje različitih taktika kako bi pokušali izazvati suradnju psihički bolesnih i smiriti reakcije. One nisu uvijek uspješne, a često dolazi do nesretnih incidenata kada su ljudi toliko bolesni da ne mogu slušati policijske upute te bivaju ozlijeđeni ili ubijeni.
Nadamo se da će se intervencija u krizi mentalnog zdravlja dogoditi mnogo prije ove točke, kao rezultat toga da ljudi jednostavno kontaktiraju resurse lokalne zajednice, poput bolnica ili psihijatrijskih centara za hitnu pomoć, za pomoć. U okruženjima manje opasnim po život, obrazovan tim utvrđuje stupanj suicidalnosti ili opasnosti koju predstavljaju za druge osobe u krizi. Oni mogu dodatno procijeniti kolika je vjerojatnost da bi osoba u krizi mogla slijediti ugovor, biti sigurna kod kuće ili s drugima, te pratiti traženje potrebne pomoći.
Kriznu intervenciju treba shvatiti kao kratkotrajnu, koja se može sastojati od jednog do tri ili četiri sastanka s osobom u krizi. Namjera mu je premostiti jaz dok se ne mogu dobiti trajniji resursi, poput traženja terapeuta ili možda hospitalizacije. U većini slučajeva, cilj intervencije u krizi mentalnog zdravlja je pomoći ljudima s neposrednim potrebama, smanjiti utjecaj krize i usmjeriti ljude na resurse koji će riješiti probleme koji su u pozadini krize.