Glikirani hemoglobin je modificirani oblik hemoglobina koji je prisutan u krvi većine ljudi. Provjera njegove razine u krvi u odnosu na razinu normalnog hemoglobina vrši se radi praćenja bolesnika sa šećernom bolešću, a vrijednost odgovara prosječnoj razini glukoze u krvi bolesnika u posljednja dva mjeseca. Mnogi liječnici mjere razinu glikiranog hemoglobina i koriste te podatke pri odabiru liječenja dijabetesa za pacijenta.
Hemoglobin je molekula koja nosi kisik prisutna u crvenim krvnim stanicama. Svaka molekula hemoglobina izgrađena je od četiri polipeptidna lanca međusobno povezana brojnim kemijskim vezama. Ako je hemoglobin izložen okolišu s visokim koncentracijama kisika, može vezati četiri molekule kisika. Taj se kisik kasnije oslobađa u periferna tkiva kojima je potreban kisik.
Glukoza je primarni šećer koji tijelo koristi za hranu. Može se dobiti u prehrani iz hrane bogate ugljikohidratima, ili napravljen razgradnjom proteina i masti. Mnoga tkiva, uključujući crvene krvne stanice i mozak, ovise o dobivanju molekula glukoze iz krvi kako bi ispravno funkcionirale.
Molekule glukoze mogu ući u crvena krvna zrnca i služiti kao gorivo. Dok je u stanici, glukoza se može vezati na kraj jednog od polipeptidnih lanaca hemoglobina u procesu koji se naziva glikozilacija. Ova reakcija se službeno naziva neenzimska glikozilacija jer se reakcija odvija bez pomoći proteina koji se naziva enzim; u drugim okolnostima, enzim bi pomogao da se ubrzaju kemijske reakcije. U normalnih bolesnika, 5 posto ukupnog hemoglobina je glikoziliran ili glikiran hemoglobin.
Bolesnici s dijabetesom imaju visoku razinu glukoze u krvi zbog problema s hormonom inzulinom. Nedijabetičari imaju razinu glukoze u krvi natašte manju od 100 mikrograma po decilitru, dok dijabetičari imaju razinu od najmanje 126 mikrograma po decilitru. Viša razina cirkulirajuće glukoze u bolesnika s dijabetesom rezultira većom količinom glukoze koja ulazi u crvene krvne stanice. Rezultat je više neenzimske glikozilacije i viša razina glikiranog hemoglobina.
Glikirani hemoglobin se klinički koristi kao marker razine glukoze koju su pacijenti imali u krvi. Također se naziva hemoglobin A1C, što je dalje skraćeno kao HbA1C. Razina odražava prosječnu razinu glukoze u krvi koju je pacijent imao tijekom posljednja dva mjeseca jer crvene krvne stanice, a time i hemoglobin sadržan u crvenim krvnim stanicama, imaju poluživot od približno 60 dana. Provjera glikiranog hemoglobina nudi prednost u odnosu na jednostavno provjeravanje razine glukoze u krvi, jer daje informacije o kontroli glukoze tijekom duljeg razdoblja; razina glukoze u krvi samo daje sliku kolika je razina glukoze u danom trenutku.
U bolesnika s dijabetesom razina glikiranog hemoglobina se obično provjerava svaka tri do šest mjeseci. Cilj većine pacijenata je da njihov glikirani hemoglobin bude manji od 7 posto ukupnog hemoglobina, što odgovara prosječnoj razini glukoze u krvi od približno 154 mikrograma po decilitru. Liječnici često koriste mjerenje kao način odabira plana liječenja za dijabetičare. Povećanje razine može ukazivati na potrebu dodavanja drugog lijeka za dijabetes u pacijentov režim.