Refraktorna epilepsija je poremećaj napadaja koji se opire liječenju lijekovima. Među kliničarima i istraživačima postoji određena rasprava o tome kako definirati refraktornu epilepsiju. Kao rezultat toga, ovaj se izraz koristi na različite načine, a kada se pacijentova epilepsija opisuje kao refraktorna, rezistentna ili nereagirajuća, preporučljivo je zatražiti više detalja o tome što dijagnoza znači. To će pomoći pacijentu da razumije zaključke koje donosi pružatelj skrbi.
Napadaji nisu neuobičajeni u općoj populaciji. Ljudi mogu doživjeti jedan napadaj jednom i nikad više, osobito u ranom djetinjstvu. Kod drugih ljudi napadaji se razvijaju u epilepsiju, poremećaj koji ima više oblika. Epilepsija je klasificirana prema vrstama napadaja koje osoba doživljava, a također se može klasificirati prema tome koliko dobro reagira na liječenje.
U nekih bolesnika napadaji traju unatoč pokušaju nekoliko antiepilepsijskih lijekova. U tim slučajevima se kaže da pacijent ima refraktornu epilepsiju. Neki kliničari primjenjuju ovu dijagnozu kada pacijent doživi jedan relaps napadaja unutar zadanog vremenskog razdoblja. Drugi mogu dijagnosticirati bolesnika s refraktornom epilepsijom ako se ne mogu vidjeti primjetne razlike na i bez lijekova. Ako pacijent doživi manje napadaja dok uzima lijekove, na njega se neće gledati kao na nereagira jer on ili ona zapravo reagira, iako nesavršeno, na lijekove.
Moguće je da pacijent s refraktornom epilepsijom počne reagirati na lijekove i poboljšati se. S druge strane, pacijenti koji dobro uzimaju lijekove mogu se vratiti i razviti refraktornu epilepsiju. Liječenje bolesnika s epilepsijom komplicirano je nepoštivanjem režima lijekova. Pacijent koji ne uzima lijekove prema uputama može doživjeti napadaje i ako pacijent nije iskren u pogledu nepoštivanja propisa, liječnika se može navesti da vjeruje da pacijent ima refraktornu epilepsiju.
Osobe s ranim nastupom napadaja, kašnjenjem u razvoju, abnormalnim neurološkim pregledima, skupinama napadaja i nekoliko ciklusa napadaja prije početka liječenja imaju povećan rizik od refraktorne epilepsije. Bolesnici s epilepsijom koji ne reagiraju na farmakološko liječenje mogu biti kandidati za tretmane kao što su ketogena dijeta, operacija epilepsije ili stimulacija vagusnog živca. Ovi se tretmani mogu istražiti kao moguće opcije kada postane očito da pacijent ne reagira na višestruke antiepilepsijske lijekove. Obično takvi pacijenti posjećuju klinike za napade i primaju liječenje od stručnjaka za epilepsiju koji može pružiti pristup najnovijim istraživanjima i mogućnostima liječenja.