Situirana spoznaja je teorija o ljudskom učenju koja sugerira da ljudi trebaju učiti u kontekstu jer se znanje i fizičke radnje za jačanje tog znanja ne mogu pojaviti odvojeno. Ovo je radikalan pomak od mnogih tradicionalnih pristupa pedagogiji, gdje odgajatelji pružaju poduku u razrednom okruženju i očekuju od učenika da steknu znanja i vještine u učionici koja mogu primijeniti negdje drugdje. Ova teorija ima svoje podrijetlo u istraživanjima koja datiraju iz kasnog 19. stoljeća, a postala je posebno popularna krajem 20. stoljeća.
U jednostavnom primjeru kako funkcionira situirana spoznaja, mnogi učenici uče o razlomcima u školi. Obično doživljavaju apstraktno učenje, gdje rade kroz skupove problema i jednostavne primjere, poput tortnih grafikona, kako bi razumjeli kako funkcioniraju razlomci. Međutim, oni možda neće moći prenijeti ovo znanje u stvarni život kako bi riješili probleme koji uključuju frakcije, kao što je kako prilagoditi recept ili odrediti ispravnu dozu lijeka. Ako, s druge strane, učenici uče o razlomcima izvodeći aktivnosti iz stvarnog svijeta, poput pečenja, mogu internalizirati znanje i naučiti ga koristiti.
Zagovornici situirane spoznaje tvrde da je stvarni život složen i često postavlja ljudima zadatke koji su loše definirani, komplicirani i jedinstveni. Ako ljudi uče samo u učionici, može biti teško primijeniti svoje razumijevanje koncepata, uključujući one složene, na iskustva u stvarnom svijetu. Život također može zahtijevati razmišljanje višeg reda, ponekad na više razina, a to se jako razlikuje od učionice, gdje su stvari obično logične, uredne i predstavljene jedna po jedna.
Istraživanje situirane spoznaje podupire neke aspekte teorije, kao i mnoge ljudske tradicije. Na primjer, za mnoge obrte poželjna metoda osposobljavanja je naukovanje, gdje ljudi uče gledajući, obavljajući zadatke i podučavajući mlađe šegrte dok razvijaju više vještina. Mnogi ljudi ne bi bili voljni posjetiti liječnika koji je trenirao samo u učionici, što ilustrira da mnogi ljudi razumiju situiranu spoznaju čak i ako za nju možda nemaju naziv; mnogi ljudi pretpostavljaju da nije moguće izvesti složene zadatke samo iz teorijskog znanja.
Za nastavnike, situirana spoznaja može imati vrlo važne implikacije kada je u pitanju odlučivanje kako podučavati učenike. Pružanje studentima iskustva iz stvarnog svijeta ili točnih simulacija mogao bi biti važan dio pokazivanja im kako koristiti vještine kritičkog razmišljanja i primijeniti znanje. Učenici koji se bore u tradicionalnim razrednim okruženjima mogu smatrati da je učenje zanimljivijim i potencijalno bi mogli doživjeti poboljšanja u stjecanju znanja.