Projektivni test je alat koji se koristi u psihoterapiji i psihologiji u kojem je subjekt izložen dvosmislenom poticaju kao što je apstraktna slika ili nepotpuna rečenica, a administrator testa bilježi odgovor subjekta. Ideja koja stoji iza takvog testiranja je da kada se ljudi potaknu konkretnim podražajima, oni reagiraju svojim svjesnim umom, dok dvosmisleni podražaji mogu izazvati odgovore iz podsvijesti, dajući administratoru testa bolju predodžbu o tome što se događa unutra. Neki ljudi, uključujući ljude iz zajednice psihologije, kritizirali su projektivne testove, tvrdeći da oni imaju niz nedostataka koji postavljaju pitanje koliko su vrijedni.
U projektivnom testu, ispitanik je prisiljen projicirati unutarnje misli, osjećaje, uvjerenja i ideje na podražaj jer on sam ne daje dovoljno informacija. U Rorschachovom testu, poznatom primjeru projektivnog testa, na primjer, ljudima se pokazuje niz mrlja tinte i traži da odgovore na njih. Same mrlje su po prirodi nasumične, ali u pokušaju da ih opiše i poreda, ispitanik im može pripisati karakteristike, poput “ova mrlja izgleda kao leptir”.
Drugi primjer projektivnog testa je test u kojem se ljudima pokazuje fotografija ili crtež koji prikazuje dvosmislenu scenu, a od njih se traži da objasne što se događa u sceni i da daju informacije o tome što se sljedeće događa. Isto tako, od ljudi se može tražiti da nacrtaju ljude ili scene. Neki psiholozi vjeruju da se određene podsvjesne crte ličnosti mogu izraziti tijekom crtačkih vježbi.
Vjeruje se da odgovori na podražaje pružaju informacije o unutarnjim misaonim procesima. Kada se ljudi nauče koristiti projektivne testne materijale dok prolaze kliničku obuku, dobivaju alate za tumačenje rezultata. Međutim, dio problema je što je tumačenje subjektivno. Kada netko, na primjer, polaže potpuni rečenični test, dva različita psihoterapijska stručnjaka mogu doći do vrlo različitih procjena na temelju odgovora subjekta.
Da bi dobro funkcioniralo kao test, nešto mora imati i pouzdanost i valjanost. Ako se test može primijeniti na više ljudi koji postižu rezultate koji se mogu objektivno izmjeriti, on je pouzdan; može se ponavljati u različitim okruženjima i mogu se dobiti dosljedni rezultati. Primjerice, ispit s višestrukim izborom vrlo je pouzdan. Projektivni testovi, s druge strane, nisu toliko pouzdani jer su rezultati subjektivni. Validnost istražuje mjeri li test ono što tvrdi da mjeri ili ne, a to je također dovedeno u pitanje kod ovih vrsta psiholoških testova.