Gastropareza je želučani poremećaj koji se razvija kao posljedica oštećenja živaca koji kontroliraju kretanje hrane kroz probavni trakt. Glavna posljedica ovog poremećaja je da pražnjenje želuca traje dulje od normalnog, zbog čega se hrana vrlo sporo kreće kroz gastrointestinalni sustav. Gastropareza je također poznata kao odgođeno pražnjenje želuca.
Živac koji kontrolira kretanje hrane kroz želudac i crijeva naziva se vagusni živac. Vagusni živac djeluje kontrolirajući mišićne kontrakcije koje guraju hranu kroz probavni trakt. Kada je živac oštećen, mišići ne primaju točnu količinu stimulacije, a hrana se puno sporije kreće kroz gastrointestinalni sustav.
Oštećenje živaca uzrokovano dijabetesom najčešći je uzrok gastropareze. Ostali uzroci oštećenja živaca su virusne infekcije, gastroezofagealna refluksna bolest i poremećaji živčanog sustava, mišića ili metabolizma. Dugotrajna uporaba lijekova koji utječu na kontrakcije crijeva, kao što su narkotici, može oštetiti vagusni živac. U nekim slučajevima oštećenje živca je idiopatsko, što znači da se uzrok ne može pronaći nakon dijagnostičkog testiranja.
Oštećenje vagusnog živca uzrokuje simptome koji se odnose na nesposobnost želuca i crijeva da normalno obrađuju hranu. Mogući simptomi uključuju žgaravicu, mučninu, bolove u gornjem dijelu trbuha, povraćanje, nadutost, grčeve u želucu, gastroezofagealni refluks, gubitak težine i osjećaj sitosti nakon jedenja samo male količine hrane. Ljudima s dijabetesom možda je teže kontrolirati razinu šećera u krvi.
Sporo kretanje hrane kroz gastrointestinalni trakt može uzrokovati ozbiljne komplikacije. Kada hrana ostane u želucu predugo, može početi fermentirati, uzrokujući prekomjerni rast bakterija. Najopasnija komplikacija je stvaranje bezoara, čvrste mase hrane koja može uzrokovati povraćanje i mučninu te se može zaglaviti u želucu i blokirati otvaranje tankog crijeva.
Gastropareza je kronično stanje, jer se oštećenje vagusnog živca ne može izliječiti. Umjesto da preokrene štetu, liječenje ovog stanja uključuje korištenje lijekova i promjenu prehrane kako bi se ublažili simptomi i smanjio rizik od komplikacija. Lijekovi koji se propisuju za liječenje ovog stanja uključuju lijekove protiv mučnine, antiemetike za smanjenje povraćanja i lijekove koji pomažu bržem pražnjenju želuca.
Promjene u prehrani koje mogu pomoći u ublažavanju simptoma gastropareze uključuju smanjenje masnoća i vlakana u prehrani te izbjegavanje gaziranih pića. Masnoća usporava pražnjenje želuca, a vlakna se teško probavljaju, što znači da ti nutrijenti mogu pogoršati simptome i pridonijeti nastanku bezoara. Jedenje manjih, češćih obroka može pomoći u smanjenju simptoma. Ljudi koji nemaju koristi od ovih promjena mogli bi isprobati dijetu tekućom ili pasiranom hranom koja se lakše probavlja i brže se prazni iz želuca.