Prije razvoja kompjuterizirane tehnologije oslikavanja, liječnici su često morali izvoditi eksploratorne operacije kako bi identificirali abnormalnosti u organima i mekim tkivima. Sada medicinski stručnjaci imaju širok raspon opreme za zamišljanje koja pomaže u dijagnostici i liječenju bolesti. Kontrastno skeniranje je slikovni test koji koristi kontrastni materijal ili boju za isticanje određenog područja tijela. Ovi testovi omogućuju liječnicima da identificiraju neke tumore i druge probleme koji ne bi bili vidljivi ni na jednom drugom mediju.
Jedan od najpopularnijih strojeva za snimanje je kompjuterizirana aksijalna tomografija, poznata kao CT ili CAT skeniranje. Ovaj stroj može pregledati gotovo svaki dio tijela, osim grudi, mekog tkiva oko zglobova i porodništva. CT koristi računala i ionizirajuće zračenje za stvaranje slika unutarnjih organa, krvnih žila i trodimenzionalnih slika kostiju.
Iako nije svaki CT test kontrastno skeniranje, mnogi zahtijevaju korištenje kontrastnog sredstva. Jod je boja koja se najčešće koristi uz CT ili x-zraku. On apsorbira rendgenske fotone tako da ih rendgenske zrake ne pokupe. To stvara naglašeni afekt, čime se organ, krvna žila ili područje tkiva ističu.
Kontrastno skeniranje također se može izvesti pomoću opreme za magnetsku rezonanciju (MRI) i angiografiju magnetske rezonancije (MRA). Ovi strojevi koriste magnete i radio valove za stvaranje slika unutarnjih tkiva ili krvnih žila. Ovisno o testu, MRI pregled može ili ne mora koristiti kontrastno sredstvo. MRA testovi uvijek koriste kontrastno sredstvo.
MRI i MRA kontrastno skeniranje općenito koristi element gadolinij, koji mijenja magnetska svojstva tkiva. To čini da tkiva izgledaju bijela, što ih razlikuje od okolne tvari. Iako je manje reakcija na gadolinij nego na jod, on može uzrokovati bolest opasnu po život u bolesnika s bubrežnom disfunkcijom.
Boja koja se koristi u kontrastnom skeniranju može se primijeniti oralno, intravenozno (IV), rektalno ili u rijetkim slučajevima, inhalacijom. Neki testovi uključuju kombinaciju ovih metoda. Način primjene ovisi o testu koji se provodi. IV kontrastno skeniranje koristi se za isticanje krvnih žila ili strukture tkiva organa kao što su mozak, srce, kralježnica, jetra i bubrezi. Najpopularnije IV kontrastno sredstvo je jod, koji brzo prolazi kroz tijelo.
Boja koja se daje oralno obično se koristi uz kontrastno skeniranje kojim se pregledavaju abdomen i zdjelica. Najčešći oralni kontrastni agens je barijev sulfat, koji slabi snop rendgenskih zraka, naglašavajući područje koje sadrži sredstvo. Rektalno primijenjene boje također sadrže barij. Ovi testovi općenito ispituju debelo crijevo, mokraćni mjehur, maternicu ili druge organe u donjem dijelu trbuha. Udisanje plinskog kontrastnog sredstva vrlo je rijetko i koristi se samo za određene preglede mozga i pluća.
Nuspojave barija mogu uključivati zatvor i metalni okus. Jodni agensi, koji se daju IV, mogu izazvati širi raspon reakcija. Najčešći od njih su osjećaj crvenila, crvenilo, mučnina ili vrtoglavica. Ozbiljniji učinci uključuju skraćeni dah, krvne ugruške i alergijske reakcije. Bolesnici koji imaju alergije, astmu, bolesti srca, dijabetes i bolesti bubrega ili štitnjače su pod većim rizikom.
Kontrastni pregled je iznimno vrijedan alat za dijagnosticiranje bolesti, te procjenu unutarnjih oštećenja i drugih abnormalnosti. Iako postoji mogućnost reakcija na kontrastno sredstvo, one su rijetke, a podvrgavanje testu je općenito poželjnije nego ostaviti bolest ili stanje neliječenim. Kada se radi s pacijentom koji je imao reakcije u prošlosti, ili se smatra rizičnim, tehničar obično daje antihistaminik kao preventivnu mjeru.