U medicini, liječnici obično primjenjuju test sjemena maka pacijentima prije operacije za koje se sumnja da imaju kolovezikalnu fistulu, što je nenormalan put između mokraćnog mjehura i debelog crijeva. Nakon konzumiranja sjemenki maka, bolesnici s ovim stanjem ih neće probaviti, što će uzrokovati pojavu sjemenki u mokraći. Iako test nije standardna procedura u mnogim zemljama, liječnicima može pružiti točnu procjenu i omogućiti urolozima da procijene je li pacijentu potrebna operacija.
Test sjemena maka otkrila je skupina njemačkih urologa 1994. godine, a opisana je u časopisu Journal of Urology 2001. Od 1994. do 1999. njemački urolozi dali su 8.8 unci (250 g) sjemenki maka na 17 pacijenata. Nakon dva dana praćenja urina svakog pacijenta, urolozi su otkrili da je 11 pacijenata za koje je utvrđeno da imaju kolovezičnu fistulu izlučilo sjemenke u urinu. Šest pacijenata koji nisu imali kolovezičnu fistulu nisu ih prošli na ovaj način.
Normalno, mokraćni sustav nije povezan s pacijentovim probavnim kanalom, međutim, neka stanja – kao što su divertikulitis, kolorektalni karcinom (CRC), upala slijepog crijeva i Crohnova bolest – mogu uzrokovati razvoj kolovezične fistule. Bolesnici koji mokre rektalno, imaju ponavljajuće infekcije mokraćnog sustava ili im je dijagnosticirana pneumaturija ili fekalurija, općenito imaju kolovezikalnu fistulu. U tim slučajevima liječnici obično daju test maka i, ako test pokaže pozitivan rezultat, izvode operaciju za uklanjanje fistule.
Liječnici općenito koriste nekoliko dijagnostičkih metoda kako bi utvrdili ima li pacijent kolovezičnu fistulu, kao što je fluoroskopija, kompjuterizirana tomografija (CT) ili endoskopija. Iako se alternativnim dijagnostičkim metodama općenito dijagnosticira bolest, rezultati su samo 70% do 80% točni. Dok su proučavali test maka, liječnici su otkrili da test pruža 100% točnost u dijagnosticiranju pacijenata, što ga čini najtočnijim dostupnim testom.
Osim točnosti testa maka, liječnici su također otkrili da je postupak znatno jeftiniji za provođenje. U studiji provedenoj između 2000. i 2006. liječnici su koristili tri metode za dijagnosticiranje 20 pacijenata s potvrđenim slučajevima kolovezične fistule – radio-obilježenim kromnim testom, CT skeniranjem i testom maka. Trošak primjene metode maka iznosi približno 5 američkih dolara (USD), međutim, trošak primjene radio-obilježenog testa kroma ili CT skeniranja može premašiti 500 dolara.