Introspekcija je samopromatranje, samoispitivanje i samorefleksija. To je suprotno od ekstrospekcije što znači gledati prema van. Introspekcija se proučava i koristi u struci psihologije, iako se svi psiholozi ne slažu oko njezine točne terapeutske vrijednosti.
Smatra se da ideja potječe još od starogrčkog filozofa Sokrata. Veći dio života proveo je introspektivno, kao i ohrabrujući druge na to. Dva najpoznatija Sokratova citata su “spoznaj sebe” i “neispitani život nije vrijedan življenja”.
Njemački fiziolog, filozof i psiholog Wilhelm Wundt unio je introspekciju u svoje polje eksperimentalne psihologije. Godine 1879. otvorio je svoj Institut fur Experimentelle Psychologie, koji je bio prvi eksperimentalni psihološki laboratorij na svijetu. Njegov introspektivni znanstveni pristup usredotočio se na rad uma kroz osjećaje i percepcije. Wundt je ustvrdio da se emocija pojavljuje prije kognitivne misli.
Walter C. Varnum u svojoj knjizi Psihologija u svakodnevnom životu primjećuje da su psiholozi prije Wundta primjenjivali vlastitu samoevaluaciju u polju psihologije. Wundt je proširio introspektivni unos na više o samorefleksiji pacijenata nego o psiholozima. Varnum ističe da je, barem djelomično zahvaljujući Wundtovom novom introspektivnom pristupu, profesija psihologije postala mnogo objektivnija između 1910. i 1920. godine. Psihologija je tada evoluirala u znanost promatranja drugih i bilježenja tih opažanja.
Pristranost je ključni čimbenik u proučavanju introspekcije. Ova pristranost poznata je kao introspektivna iluzija. Na primjer, studije su pokazale da su, nakon introspektivne samoanalize, zaključci mnogih pojedinaca da su manje društveno usklađeni ili da nisu diskriminatorni prema drugima kao većina ljudi bili netočni. Dodatni testovi dani ovim osobama nisu potvrdili rezultate njihovih samoprocjena.
Na neki način, introspekcija se uvelike razlikuje među pojedincima. Na primjer, neki ljudi mogu ići dalje od promatranja, ispitivanja i razmišljanja o svojim postupcima, mislima, osjećajima i željama. Mogu uključivati samoprocjenu svog duha ili duše. Na taj način, introspektivnost može duboko uključiti uvjerenja, vrijednosti pojedinca i apstraktnije, jedinstvene pristupe evaluaciji unutarnjeg ja.
Primjer introspekcije u kognitivnoj psihologiji je kada se od pojedinca traži da pokuša objasniti zašto je donio određenu odluku. Riječ kognitivni odnosi se na misao. Misao također može uključivati kreativnu introspekciju. Na primjer, simpatička introspekcija je psihološko zamišljanje sebe u istoj situaciji kao i druga osoba. Suosjećajno introspektivan može pružiti uvid i razumijevanje situacije druge osobe, na primjer zašto je on ili ona donijela određene izbore.