Obtundacija je pad od normalnog mentalnog stanja pacijenta, gdje pacijent pokazuje nižu razinu budnosti i svijesti. Iako se ovaj izraz često koristi za osobe s mentalnim bolestima u situacijama u kojima djeluju smanjene sposobnosti, tehnički se može koristiti za bilo koga. Postoje neka pravna pitanja povezana sa smanjenim mentalnim stanjem koja se moraju uzeti u obzir kada se od pacijenta koji se suočava sa zapušenošću traži da donese odluke.
Mogu postojati brojni uzroci zatupljenosti, uključujući ozljede glave, lijekove s neurološkim učinkom, predoziranje lijekovima i umor. Kada su ljudi u ovom stanju, njihova spoznaja je sporija i manje su svjesni svoje okoline. Pacijenti mogu doživjeti osjećaj dezorijentacije i zbunjenosti, čak i u poznatom, normalnom okruženju. Ponekad to rezultira problemima u ponašanju, jer pacijenti često postaju uznemireni kada se osjećaju zbunjeno.
U bolesnika koji je inače vrlo oprezan i svjestan te nema poznatih problema koji bi doveli do zastoja, ovaj klinički znak je razlog za zabrinutost. To ukazuje na to da nešto možda nije u redu u mozgu, kao što je moždani udar ili reakcija na ozljedu. Ljudi ponekad doživljavaju duboku zapušenost kada mijenjaju lijekove, posebno lijekove dizajnirane da djeluju na kemiju mozga poput onih koji se koriste u liječenju nekih mentalnih bolesti. Smanjeni kapacitet i svijest mogu se vidjeti na mjestima kao što su mentalne ustanove, gdje se ljudi ponekad drže pod jakim lijekovima kao dio liječenja.
Kada pacijent ne radi s punom mentalnom sposobnošću, zakon općenito određuje da pacijent nema mogućnost zakonskog pristanka na medicinske postupke, suspenziju zakonskih prava, seksualnu aktivnost ili bilo što drugo. Skrbnik se može imenovati ako je netko u produženom stanju smanjene svijesti za donošenje odluka koje ne mogu čekati, uz razumijevanje da skrbnik donosi odluke u skladu s poznatim preferencijama i željama pacijenta. Osobe koje iskorištavaju pojedince u stanju optužljivosti mogu biti podvrgnute zakonskim kaznama.
Pacijenti koji stignu u bolnicu na liječenje obično se provjeravaju na kognitivne sposobnosti, kako za provjeru ozljeda mozga, tako i za identificiranje problema koji mogu zakomplicirati liječenje. Netko s neliječenom mentalnom bolešću, na primjer, može se srušiti na javnom mjestu i zahtijevati hitnu medicinsku pomoć od pružatelja skrbi koji nisu upoznati s pacijentom. Korištenje kontrolne liste za procjenu mentalnog statusa omogućuje liječnicima da utvrde koliko su ljudi svjesni, a te je informacije važno imati u komunikaciji s pacijentima.