Jezik je asocijacija vokaliziranih zvukova i pisanih simbola sa smislenim pojmovima ili radnjama. Obrada jezika odnosi se na mentalne sposobnosti potrebne da se vidi ili čuje jezik, a zatim se poveže odgovarajuća osoba, stvar, mjesto, koncept, pitanje ili radnja koja se komunicira. Ukratko, kroz jezičnu obradu ljudi razumiju kada i kako odgovoriti na pisanu ili govornu komunikaciju. Budući da veliki dio mozga i njegovih funkcija ostaje misterij za modernu znanost, točni kemijski i fizikalni procesi uključeni u obradu jezika nisu poznati.
Liječnici i istraživači teoretiziraju da je obrada jezika u potpunosti funkcija mozga, što znači da mozak upravlja svim aspektima obrade jezika. Iako se stvarna obrada doista može provesti u potpunosti unutar granica ljudskog mozga, drugi sustavi pružaju ključne ulazne podatke potrebne za omogućavanje obrade i razumijevanja jezika. Imajući to na umu, mogao bi se iznijeti argument da je jezična obrada uvjetovana kanaliziranjem protoka informacija od slušnih i vizualnih ulaznih sustava do mozga. Stvarna obrada jezika može se dogoditi u mozgu, ali bez sustava za prikupljanje i kanaliziranje informacija nikakva obrada jezika ne bi bila potrebna.
Zbog simbiotske prirode slušnih sustava i sposobnosti mozga da obrađuje jezik, jezik i slušna obrada se obično spominju u isto vrijeme, au nekim slučajevima smatraju se međusobno zamjenjivima. Obrada govornog jezika i stjecanje odgovarajućeg razumijevanja glasova i slogova zahtijevaju sposobnosti slušne obrade. Svako kašnjenje ili nedostatak u sposobnosti slušne obrade rezultira odgođenom ili neučinkovitom obradom jezika. Drugim riječima, ako osoba ne može pravilno čuti i obraditi slušni unos, očito bi i jezična obrada izgovorenih riječi bila teška. Ova dva procesa uvelike ovise jedan o drugom, ali zapravo ostaju zasebni koncepti i sustavi.
Pisani jezik, kao i govorni jezik, također zahtijeva iste sposobnosti mentalne obrade, u smislu neuroloških funkcija. Naravno, za pisani jezik nije potrebna slušna obrada. Umjesto toga, potrebne su vizualne sposobnosti koje dobro funkcioniraju. U jezičnoj obradi za pisanu komunikaciju, mozak mora protumačiti vizualne simbole, zatim odmah povezati te simbole s odgovarajućim značenjem i kada je to opravdano, odgovarajućim odgovorom. Bilo kakve praznine, kašnjenja ili nedostaci u vizualnom sustavu mogu doprinijeti poteškoćama u obradi jezika.
Istraživanja o tome kako sustavi slušnog i vizualnog unosa šalju informacije u mozak na obradu još uvijek su neuvjerljiva. Znanstvenici shvaćaju da vizualni korteks mozga prima vizualni unos, a da slušni korteks prima zvuk. Ono što ostaje nepoznato je koriste li vidni i slušni korteks iste ili različite putove za slanje informacija za obradu jezika.