Što je Gleasonov rezultat?

Gleasonov rezultat je brojčana ocjena koja se dodjeljuje raku prostate nakon što ga je patolog procijenio pod mikroskopom u laboratoriju. Gleasonov rezultat koristi se za izračun osnovnih informacija o raku u svrhu utvrđivanja koliko je ozbiljan i razvoja plana liječenja. Brojni drugi detalji o karcinomu uključeni su u patološko izvješće kako bi liječnički tim imao potpunu sliku situacije.

Za određivanje Gleasonove ocjene patolog mikroskopski pregleda uzorak tkiva iz prostate. Patolog identificira područja abnormalnog rasta stanica i pronalazi primarna i sekundarna područja raka. Prvo se pregleda primarno područje, a njegov izgled se uspoređuje sa sustavom Gleasonove ljestvice kako bi se odredilo gdje se nalazi na ljestvici od jedan do pet. Zatim se sekundarno područje pregleda i uprizoruje od jedan do pet. Gleasonov rezultat izračunava se zbrajanjem dva broja, a kretat će se od dva do 10.

Gleasonova ljestvica, nazvana po doktoru Donaldu Gleasonu, razvijena je 1960-ih i koristi samo izgled stanice za ocjenu raka. Ljestvica se kreće od jedne, dobro diferencirane stanice koja ukazuje na sporo rastući rak ili čak normalnu prostatu, do pet, slabo diferenciranih stanica koje ukazuju da je rak agresivan. Stadij jedan i drugi na skali su rijetki, jer se rak prostate obično ne identificira sve dok barem dio ne napreduje na ljestvicu od tri ili četiri.

Što je niži Gleasonov rezultat, to je bolja prognoza. U nekim slučajevima, liječnik može utvrditi da rak raste tako sporo da liječenje možda neće biti odmah potrebno, s naglaskom na nadzoru pacijenta radi znakova promjena. Visok Gleasonov rezultat, kao što je devet, ukazuje na to da je rak agresivan i brzo raste, te da liječenje treba biti odlučno i jednako agresivno.

Sam Gleasonov rezultat ne može se koristiti za razvoj plana liječenja ili za donošenje odluka o tome kako liječiti rak. Postoji niz čimbenika koje liječnički tim i pacijent moraju uzeti u obzir kada raspravljaju o mogućnostima liječenja. Netko s visokim Gleasonovim rezultatom koji već umire od drugog stanja, na primjer, mogao bi se odlučiti odbiti liječenje, pod pretpostavkom da to ne bi dodalo dodatnu kvalitetu života i da bi strogosti liječenja mogli biti vrlo neugodni.