Ekspresivna afazija je neurološki poremećaj u kojem ljudi imaju poteškoća u govoru ili pisanju kako bi komunicirali. Pacijenti s ovim stanjem znaju što žele reći, ali to ne mogu izraziti, a njihovo razumijevanje govornog i pisanog jezika obično je dobro, iako se mogu boriti s stvarima koje su predstavljene neobičnom sintaksom ili strukturom. Najčešći uzrok ekspresivne afazije je moždani udar. Podrška pacijentu kroz oporavak od moždanog udara i pružanje rehabilitacijskih sesija s govornim patologom može pomoći pacijentu da ponovno razvije komunikacijske vještine.
Ovo stanje je također ponekad poznato kao Brocina afazija, referenca na zahvaćeno područje mozga ili ne-fluentna afazija. Neki ljudi s ovom vrstom afazije imaju poteškoća u izgovaranju riječi i stvaranju fraza, te mogu govoriti nepovezano, neujednačeno, koristeći ključne riječi kako bi pokušali prenijeti poantu. Drugi pacijenti mogu govoriti tečno, ali s besmislenim riječima ili riječima koje se koriste na način koji nema smisla.
Prema pacijentima koji su doživjeli ovo stanje i oporavili se, ovo stanje je izrazito frustrirajuće. Pacijenti možda mogu smisliti ono što žele reći, ali njihov mozak ne može pretvoriti ono što se događa u pacijentovoj glavi u format razumljiv drugim ljudima. Neki pacijenti s ovim stanjem postaju uznemireni kao rezultat frustracije i mogu gestikulirati ili vikati dok ih pokušavaju razumjeti.
Pacijenti s komunikacijskim poremećajima poput ekspresivne afazije također mogu biti frustrirani načinom na koji ljudi komuniciraju s njima. Ljudi mogu početi govoriti jednostavno i glasno oko pacijenata koji imaju problema s komunikacijom, iako su ti pacijenti sposobni razumjeti, a to se može osjećati pokroviteljski. Postati nestrpljiv i pokušati završiti pacijentovu rečenicu još je jedan čest problem koji pacijente može frustrirati i uznemiriti.
Logoped može raditi s pacijentom koji ima ekspresivnu afaziju kako bi razvio komunikacijske vještine. Neki pacijenti smatraju da im korištenje komunikacijskih ploča i drugih alata tijekom razdoblja afazije može pomoći u jasnoj komunikaciji. Tijekom vremena, ljudi oko pacijenta također imaju tendenciju da se upoznaju sa stilom komunikacije koji koristi pacijent, te mogu razumjeti i tumačiti rečenice koje prosječnoj osobi možda nemaju smisla.
U razgovoru s nekim tko ima ekspresivnu afaziju, preporučljivo je govoriti jasno i normalnim tonom glasa te paziti na korištenje komplicirane strukture rečenice ili sintakse, jer to može postati zbunjujuće. Obraćanje pažnje dok pacijenti govore i reflektiranje onoga što čujete pacijentu može pomoći uspostaviti jasnu komunikaciju.