Što je dobna regresija?

Dobna regresija je koncept vezan uz ideje hipnoze, posebno u terapijskom kontekstu. To je proces u hipnozi vraćanja klijenta u mlađu dob, a neki ponekad kažu i drugačiji život, kako bi se obrađivala iskustva ili materijal koji je svjesni um zaboravio. Brojni su razlozi zašto se regresija u dobi može sugerirati kao tretman, a postoje jaki argumenti za i protiv toga ili za vjerovanje da je ono što se prisjeti doista ono što se dogodilo.

Terapeuti vješti u hipnozi mogu koristiti regresiju dobi iz nekoliko razloga. Jedna od njih je liječenje fobija. Razumijevanje podrijetla fobije moglo bi biti korisno u pomaganju u njenom prevladavanju, ali ponekad razumijevanje gdje se strah prvi put pojavio nije dostupno svjesnom umu. Hipnoza se često smatra mogućnošću pristupa dubljoj razini svijesti, gdje mogu ležati potisnuta sjećanja. Drugi razlog zašto bi se regresija po godinama mogla koristiti je traženje skrivenih sjećanja na zlostavljanje, osobito ako se čini da klijent pati od svih obilježja zlostavljanja, a da se toga ne sjeća.

U bilo kojoj od ovih okolnosti, dobna regresija može, ali ne mora biti uspješna. Prvo, osoba mora biti jedna od vrsta ljudi koje je lako hipnotizirati. Druga stvar koju treba uzeti u obzir je koliko bi osoba mogla biti ranjiva na sugestije terapeuta. Terapeut koji vjeruje da je klijent zlostavljan može svjesno ili nesvjesno prenijeti to uvjerenje klijentu, a to bi moglo uzrokovati da klijent proizvede sjećanja koja nisu stvarna.

Pitanje prednosti regresije dobi još više skeptika kada je u pitanju regresija u prošli život. Mnogi ljudi čvrsto vjeruju da je to moguće i da sjećanja iz prošlih života mogu informirati o sadašnjem životu. Drugi jednako čvrsto vjeruju da ne postoje prošli životi, pa je ono što se događa u ovom obliku hipnoze maštovita avantura klijenta. Ta avantura još uvijek može biti korisna terapeutski, jer je to proizvodnja uma koja bi mogla biti komentar na klijentovo trenutno stanje bića.

Bez obzira je li regresija u dobi znanstveno utemeljena taktika ili neka druga, obično to ne bi bilo nešto što se izvodi odmah u hipnozi. Osoba bi obično bila obaviještena prije nego je korištena, osim u kontroverznoj upotrebi u liječenju poremećaja privrženosti kod djece. Većina odraslih znala bi to unaprijed očekivati.

Kada je osoba hipnotizirana, terapeut bi sugerirao da je osoba određene dobi ili bi mogao zatražiti da je odvedu u određenu dob kada je možda počela fobija ili druga sumnjiva iskustva. Možda će biti potrebno nekoliko sesija kako bi se prikupile informacije o toj dobi koju terapeut ili klijent želi posjetiti. U većini slučajeva, naknadne sesije bi se koristile za raspravu o nalazima; može biti vrlo štetno za klijenta da se vrati u traumu bez odgovarajućeg savjetovanja nakon toga.