Objektivni test je vrsta psihološkog testiranja koja procjenjuje svjesne misli i osjećaje ispitanika bez obzira na uvjerenja ili pristranosti administratora testa. Zaključci izvučeni iz objektivnog testa općenito se smatraju točnijim od drugih vrsta psiholoških testova; projektivni testovi, koji otkrivaju nesvjesne motivacije ispitanika, i subjektivni testovi, koji su testovi samoizvještavanja, dva su glavna primjera manje pouzdanog testiranja. Ako je ispitanik otvoren i iskren u svojim odgovorima na postavljena pitanja, objektivni test može uvelike pomoći u određivanju osobnosti ispitanika. Objektivni testovi se prvenstveno daju kao vrsta testiranja zapošljavanja ili u psihoanalitičkim okruženjima.
Definirajući zaštitni znak objektivnog testa je da se mora moći ocjenjivati prema univerzalnom standardu. Stilovi s višestrukim izborom, istinito-netočno ili jednostavan format pitanja i odgovora najčešće su korišteni. Konačan skup odgovora omogućuje administratoru da procijeni rezultate testa u odnosu na referentnu vrijednost, čime se eliminiraju sva osobna uvjerenja, mišljenja ili predrasude koje administrator testa može imati.
Nekoliko je aspekata uključenih u stvaranje i razvoj objektivnog testa. Koristeći podatke iz područja psihometrije – proučavanja tehnika psihološkog mjerenja – i kliničke psihologije, programeri testova kreću u niz koraka kako bi napravili uspješan test. Ovi koraci uključuju određivanje koje će populacije polagati test, cilj testa i precizne psihološke rezultate koje test pokušava zaključiti. Programeri će zatim sastaviti popis pitanja koja odgovaraju ciljevima testa.
Svako pitanje na objektivnom testu se zatim procjenjuje na njegovu psihološku ispravnost. Ako stručnjaci ili statistika podržavaju cilj pitanja, ono ostaje kao dio testa. Ovaj korak se poduzima kako bi se osiguralo da je test što točniji u ispunjavanju specifičnih ciljeva procesa.
Nakon što su programeri dizajnirali format za objektivni test, pokrenut će probnu verziju koja pomaže odrediti koji su testovi učinkovitiji od drugih. Kada je ovaj preliminarni postupak testiranja dovršen, test se po potrebi uređuje i revidira. Događa se još jedan preliminarni proces testiranja, a programeri koriste nalaze tih testova, zajedno sa statističkom praksom, kako bi uspostavili univerzalni standard kojim se mogu mjeriti svi objektivni testovi.