Izraz “kvaliteta života” koristi se za označavanje općeg blagostanja ljudi i društava. Često se povezuje s pojmom “životni standard”, ali to dvoje ne znači nužno isto. Životni standard je samo procjena bogatstva i radnog statusa osobe u društvu. Iako su oboje čimbenici koji određuju kvalitetu života, to nisu jedini pokazatelji. Čovjekovo okruženje, fizičko i mentalno zdravlje, obrazovanje, rekreacija, društveno blagostanje, sloboda, ljudska prava i sreća također su značajni čimbenici.
Neki političari i ekonomisti koriste pojam “kvalitete života” kako bi procijenili životnu sposobnost društva. U zdravstvu, pacijent kojemu je dijagnosticiran veliki depresivni poremećaj često se procjenjuje na temelju kvalitete njegova ili njezina života. Mnogi socijalni psiholozi također smatraju da je to glavni čimbenik koji utječe na odluke nekih ljudi da počine samoubojstvo.
Kvaliteta života mjeri se u različitim kontekstima. Osim u zdravstvu, koristi se i u međunarodnom razvoju i političkim znanostima. To rezultira različitim definicijama danim pojmu. Čimbenici koji se razmatraju su i kvalitativni i kvantitativni. Mnoge lokalne, nacionalne i međunarodne organizacije provode ankete i psihološke testove kako bi odredile kvalitetu života pojedinca ili društva u različite svrhe.
U međunarodnom razvoju kvaliteta života se koristi za proširenje analize životnog standarda društva. Teorije i metodologije koje se koriste uvelike ovise o načelima i ideologijama organizacije. U mnogim slučajevima na takve metode također utječe vrsta rezultata koje organizacija očekuje od njihovog proučavanja.
Svjetska banka definirala je kvalitetu života u smislu svoje neoliberalne politike koja bi trebala iskorijeniti siromaštvo na globalnoj razini. Definira pojam na temelju temeljnih ljudskih potreba. Na temelju toga, siromaštvo se tada definira kao niska kvaliteta života. Za lokalne nevladine organizacije koje nisu usredotočene na smanjenje siromaštva na nacionalnoj ili međunarodnoj razini, poboljšanje ovog aspekta obično se radi pomaganjem pojedincima u njihovim zajednicama.
Metode za određivanje kvalitete života u društvu ili za pojedinca mogu biti objektivne ili subjektivne. Za ilustraciju, određivanje razine sreće neke osobe teško je kvantificirati. To je razlog zašto bi se mnoge organizacije radije oslanjale na provjerene kvantitativne instrumente u procjeni. Jedan popularan primjer je Indeks ljudskog razvoja koji koristi Program Ujedinjenih naroda za razvoj.