Važno je razumjeti razlike između noćnih strahova i noćnih mora. Roditelj male djece može se s vremena na vrijeme susresti i s jednim i s drugim, s prosječnom dobi noćnih strahova između 3 i 12 godina. Neka djeca mogu prije doživjeti noćne strahove, dok ih druga i dalje doživljavaju u tinejdžerskim godinama. Nasuprot tome, noćne more se mogu pojaviti kod svih ljudi s vremena na vrijeme, a povremeno djeca imaju posebne poteškoće u kratkom ili dužem vremenskom razdoblju s određenim strašnim noćnim morama koje se stalno ponavljaju. Noćni strahovi mogu trajati mnogo dulje od noćnih mora, pri čemu tijelo ostaje aktivno, a dijete se ne sjeća ničega čak ni nakon što se probudi.
Jedna od ključnih razlika između ovih noćnih događaja je da noćni strahovi plaše roditelje, dok noćne more plaše djecu. Kada djeca imaju noćni teror, još uvijek su u dubokom snu. Možda izgledaju kao da su budni, vrište, viču, lupaju, ustaju i jure okolo, ali spavaju. Obično odbijaju svaku ponudu pomoći i neće prepoznati roditelje ili skrbnike. Činjenica da tijelo ostaje aktivno, a dijete se čini budnim i u dubokoj nevolji zavarava mnoge roditelje da pomisle da mogu pomoći djetetu da odvrati od noćnog straha. To je neučinkovito, jer dijete neće čuti roditelja, a svaki pokušaj da se dijete potpuno probudi može izazvati dodatnu nevolju.
Ako se djeca probude tijekom noćnog terora, koji može trajati od minute do sat vremena, neće se sjećati ničega od tog događaja. Obično im nije potrebna udobnost i mogu jednostavno izgledati zbunjeno ako je roditelj prisutan usred noći. U većini slučajeva, zdravstveni djelatnici preporučuju da roditelj ne pokušava probuditi djecu s noćnim strahovima, već se jednostavno pobrinuti da budu sigurna i sigurna u svom prostoru za spavanje, nježno ih obuzdati prema potrebi i pustiti ih da na kraju ponovno zaspu.
Dok su noćni strahovi i noćne more zastrašujući, noćne more su zastrašujući snovi koji plaše djecu (i mnoge odrasle). Većina djece zaista pamti svoje noćne more i mogu ispričati drugima o njima ako se probude. Štoviše, veća je vjerojatnost da će se svatko probuditi kada je noćna mora u tijeku jer se to događa tijekom sna s brzim pokretima očiju (REM), a prisjećanje snova najčešće je tijekom laganih ciklusa spavanja.
Kad dijete usred noći žurno juri do roditeljskog kreveta s pričama o strašnim snovima, on ili ona doista treba utjehu i od nje će imati koristi. Ovo se jako razlikuje od noćnog terora. Nijedno dijete neće obavijestiti svoje roditelje o noćnom strahu, jer se ono neće sjećati da ga je imalo, a ako se probudi, ne može reći što se dogodilo.
Ovi događaji također mogu proizaći iz različitih izvora. Loš san, ekstremni stres, groznica, različite vrste lijekova ili samo nedostatak zrelosti središnjeg živčanog sustava mogu rezultirati noćnim strahovima. Ako ovi simptomi potraju dulje od nekoliko tjedana, dobro je da se roditelji posavjetuju s pedijatrom, a ako se pojave u adolescenata ili odraslih, vrijedno ih je spomenuti medicinskom stručnjaku. Noćne more se također mogu pojaviti zbog stresa, traumatskih događaja (prošlosti ili sadašnjih), nekih lijekova, trudnoće – koja može izazvati vrlo lucidne snove – i raznih vrsta bolesti, posebno kada su popraćene groznicom.