Osobe s prerenalnom azotemijom imaju abnormalno visoku razinu dušičnog otpada kao što su urea i kreatinin u krvi. Ove vrste otpada potencijalno su otrovne kada su prisutne u krvi u velikim količinama, pa ovo stanje može biti ozbiljno. Prerenalna azotemija čest je poremećaj krvi kod ljudi koji su hospitalizirani kao posljedica zatajenja bubrega ili stanja koja utječu na protok krvi u bubrezima kao što su opekline, dehidracija, krvarenje i kronični proljev ili povraćanje.
Uz jetru, bubrezi su ključni u filtriranju krvi i uklanjanju potencijalno štetnih tvari. Ako je protok krvi u bubrezima smanjen, sposobnost bubrega da filtriraju krv također je oslabljena. Otpad i toksini koji bi inače bili uklonjeni ostaju u krvi, a izlučivanje urina je ozbiljno smanjeno, što dovodi do abnormalnog zadržavanja tekućine. Kada su razine uree i kreatinina u krvi abnormalno visoke, kao kod prerenalne azotemije, te otrovne tvari mogu narušiti funkciju organa i oštetiti tkiva.
Uobičajeni simptomi azotemije uključuju smanjenu budnost, zbunjenost, umor i žeđ. Osobe s ovim stanjem također će vjerojatno imati smanjeno izlučivanje mokraće, suha usta, blijedu kožu, otekline uzrokovane zadržavanjem tekućine, pojačano noćno mokrenje i ubrzan puls. Ostali mogući simptomi su bol u trbuhu, nizak krvni tlak, suhe sluznice i smanjena elastičnost kože.
Ovo stanje općenito se dijagnosticira na temelju krvnih pretraga na kreatinin i ureu, kao i testova za provjeru razine kreatinina i natrija u mokraći. Osim toga, mogu se provesti testovi funkcije bubrega i testovi osmaliteta krvi. Testom osmaliteta krvi provjerava se koncentracija svih čestica u krvi i provodi se kako bi se procijenila ravnoteža tekućine u tijelu, na koju utječu razina hidratacije i funkcija bubrega.
Glavni cilj u liječenju prerenalne azotemije je ispraviti uzrok neravnoteže što je brže moguće kako bi se spriječilo trajno oštećenje bubrega. Liječenje često uključuje jednu ili više sesija dijalize kako bi se smanjila količina toksina u krvi. Ako je uzrok stanja gubitak krvi ili tekućine, liječenje može uključivati transfuziju krvi ili krvnih produkata ili primjenu drugih intravenskih tekućina kako bi se obnovio volumen krvi i poboljšala ravnoteža dušikovog otpada u krvi.
Kada se uzrok azotemije može brzo i uspješno liječiti, stanje se može preokrenuti i spriječiti trajno oštećenje bubrega. Međutim, da bi liječenje bilo uspješno, obično se mora primijeniti unutar 24 sata od pojave prvih znakova azotemije. Prerenalna azotemija može biti komplicirana akutnim zatajenjem bubrega ili akutnom tubularnom nekrozom. Ovo posljednje stanje nastaje kada bubrežno tkivo počinje odumirati, pa je stoga povezano s trajnim i nepovratnim oštećenjem bubrega.