Lymphogranuloma venereum je spolno prenosiva bolest koju uzrokuje bakterija Chlamydia trachomatis. Bolest ima nekoliko drugih imena, uključujući Durand-Nicolas-Favreovu bolest, tropski bubo, strumous bubo, klimatski bubo, venerični limfogranulom i poradenitis inguinales. Lymphogranuloma venereum je rijedak u Sjedinjenim Državama i Europi, ali je rašireniji u Južnoj Americi i tropskim područjima.
Općenito, žene su osjetljivije na spolno prenosive bolesti od muškaraca. Nasuprot tome, muškarci imaju veću vjerojatnost da imaju limfogranulom venereum nego žene. Kao i kod drugih spolno prenosivih bolesti, ljudi koji su imali nekoliko seksualnih partnera izloženi su većem riziku od izlaganja bakterijama koje uzrokuju bolest.
Većina osoba počinje osjećati simptome limfogranuloma venereuma unutar mjesec dana od kontakta sa zaraženom osobom. Uobičajeni simptomi uključuju stvaranje čira u rodnici ili na penisu, oticanje limfnih čvorova u preponama i bol u donjem dijelu trbuha. Ako se infekcija zarazi analnim odnosom, dodatni simptomi mogu uključivati oticanje rektalnih limfnih čvorova, krv i gnoj u stolici te bol tijekom pražnjenja crijeva.
Žene mogu osjetiti dodatne simptome, od kojih su jedan natečene stidne usne. Kod žena bolest također može uzrokovati nastanak fistule između anusa i vagine. Fistula je abnormalna veza, a u ovom slučaju znači da se između vagine i anusa razvila rupa koja povezuje dva trakta. Razvoj fistule može uzrokovati pogoršanje ili širenje infekcije kao rezultat odvodnje fecesa kroz vaginu. Fistule se također mogu razviti u penisu kod muškaraca, ili u rektumu ili uretri u oba spola.
Dijagnoza bolesti postavlja se na temelju simptoma, kao i rezultata ili seroloških pretraga. Ove vrste testova koriste uzorak krvi pacijenta za provjeru antitijela koja prepoznaju bakteriju Chlamydia trachomatis. Ako postoje takva antitijela, to znači da je pacijent došao u kontakt s bakterijom. Ponekad serološki testovi nisu konačni; u tim se slučajevima uzimaju uzorci pacijenata kako bi se bakterija pokušala uzgajati u laboratoriju kako bi se mogla identificirati.
Liječenje limfogranuloma venereuma uključuje tijek antibiotika kao što su doksiciklin, eritromicin ili tetraciklin. Pod uvjetom da se uzme potpuna antibiotska terapija i poštivaju sve druge liječničke preporuke, ovaj tretman će riješiti većinu slučajeva bolesti. Ako se radi o komplikacijama kao što su fistula ili infekcija koja se širi, često je potrebno dodatno liječenje.
Ako se liječenje ne provodi ili je neučinkovito, mogu nastati komplikacije poput infekcije zglobova ili organa. U vrlo rijetkim slučajevima infekcija se može proširiti na krv ili mozak, uzrokujući septikemiju, odnosno meningitis. Ove komplikacije zahtijevaju bolničko liječenje i intravenske antibiotike.