Lupus vulgaris je bolno nodularno stanje kože koje najčešće uzrokuje mikroorganizam mycobacterium tuberculosis. Obično zahvaća lice, ili stražnjicu i trup. Izraz “lupus” se koristi za označavanje ulceracija i nekroze kože koje se javljaju kada se ne liječi. Lupus vulgaris je također poznat kao tuberculosis luposa cutis ili tuberculosis cutis luposa zbog svog etiološkog agensa. Kao i svaki drugi oblik tuberkuloze, može se liječiti kombinacijom četiri lijeka izoniazida, rifampicina, etambutola i pirazinamida.
Mycobacterium tuberculosis po mogućnosti ostaje i napreduje u plućnom tkivu, uzrokujući plućnu tuberkulozu (TB). Kada se TB pojavi u drugim organima i tkivima, označava se ekstrapulmonalna TB. Postoje različiti oblici ekstrapulmonalne tuberkuloze, uključujući milijarnu tuberkulozu, škrofulu, TB verrucosa cutis, tuberkulide, metastatske tuberkulozne apscese i metastatske tuberkulozne ulceracije ili tuberkuloznu gumu. Oni, zajedno s lupus vulgaris, mogu se pojaviti kao kožna stanja koja su uzrokovana infekcijom TB.
Relativno neuobičajeno, lupus vulgaris je varijanta kožne tuberkuloze koja je perzistentna i progresivna. Početne lezije su mali i oštro definirani čvorići, crvenkasto-smeđe nijanse i želatinozne konzistencije. Ove lezije su također poznate kao kvržice od jabučnog želea. Postojanost ovih lezija dovodi do spajanja i razaranja tkiva. Ne postoji dobna skupina izuzeta od lupusa vulgarisa, ali većina pacijenata odlazi liječniku prije 30. godine s ovim simptomima.
Kod bijele rase tipično je zahvaćena regija glave i vrata. U Azijata se lupus vulgaris češće javlja na stražnjici i ekstremitetima. Zabilježeni su i neki slučajevi zahvaćenosti penisa.
Uzročnik dolazi do kože na različite načine. Jedan put je izravna inokulacija, pri čemu se organizam širi na dermis nakon ulaska u otvorenu ranu kože. Hematogeni ili krvni put i limfni put mogu se koristiti kada se organizam prenosi na kožu iz zahvaćenog unutarnjeg organa. Drugi put je izravna ekstenzija, bilo iz inficiranih zglobova ili žlijezda ispod kože.
Dijagnoza lupus vulgaris potvrđuje se biopsijom kože zahvaćenog područja. Histopatološki rezultati bi ukazivali na prisutnost kazeirajućih epiteloidnih granuloma koji sadrže bacile otporne na kiselinu. Kako bi se isključila koegzistirajuća infekcija plućne tuberkuloze, može se zatražiti kultura sputuma ili RTG prsnog koša. Također se može napraviti Mantoux tuberkulinski test kože i druge radiološke pretrage.
Najučinkovitije liječenje lupusa vulgarisa je oralno uzimanje antituberkuloznih lijekova. Za liječenje bilo koje sekundarne bakterijske infekcije mogu se davati i drugi antibiotici. Liječenje ovim lijekovima traje mjesecima ili godinama, ovisno o težini bolesti. Kada je lice ozbiljno unakaženo ili su velike površine kože nekrotične, može se preporučiti kirurško izrezivanje zahvaćenih područja.